Tada nisu znali što je vršnjačko nasilje, ali znali su i nisu zaboravili što su suživot i tolerancija

Neka su drugarstva i veze ostale da sve vrijeme traju, a mnogi su se sreli prvi put nakon mature

Prošlog ponedjeljka, 12. lipnja 2017. godine, u povodu pedeset godina od mature, okupili su se nekadašnji maturanti mostarske Gimnazije. Školske 1966/67 godine pohađali su tada jedinu mostarsku Gimnaziju u četiri odjeljenja i položili maturu. Četiri godine ranije dvostruko više učenika upisalo se i pohađalo prvi razred. Morali su zapinjati, biti vrijedni i odgovorni da bi završili školu, ali su uz sve obaveze drugovali i ponijeli bezbroj  nezaboravnih đačkih uspomena kojima se i nakon pola vijeka od srca mogu nasmijati. Neka su drugarstva i veze ostale da sve vrijeme traju, a mnogi su se sreli prvi put nakon mature.

Svi su priželjkivali da se okupe za taj jubilej. Jedna grupa je koncem svibnja ‘zapela’ da ostvari kontakte i organizira susret. Da se malo ranije počelo, moglo ih se više okupiti, ali su obiteljske, zdravstvene prilike, kao i drugi spletovi okolnosti, presudili da mnogi, protivno svojoj volji, izostanu.

Cjelodnevno druženje

Okupilo se 30-ak njih. Skup je počeo u zgradi stare Gimnazije. Gradonačelnik im je, na molbu, ustupio svečanu salu, sada je to Gradska vijećnica. Prozivku je izvršila profesorica matematike, Bojana Mavar. Svako od prisutnih rekao je nešto o sebi. Većina su ih danas obiteljski ljudi. Tijekom i poslije rata 90-ih došlo je do većeg rasijanja maturanata ove generacije, a neki su nakon završenih studija ostali u Mostaru.

Njih 16 više nisu među živima i njih su se školski drugovi prisjetili i odali im počast. Skup je pozdravio nadahnutim riječima profesor Aca Bošnjak. Ispred organizatora sve je pozdravio Miljenko-Mili Behlilović i pozvao na druženje tijekom dana prema unaprijed pripremljenom programu. Nakon prozivke, uslijedilo je fotografiranje i druženje uz razgovor u hladovini kafića u blizini gradskog parka Zrinjevac.

Uvečer su se ponovno okupili u restoranu pored Radobolje i uz večeru i prijatnu muziku, evocirali uspomene, naizmjenično sa pričama o životu poslije mature i do najskorijeg vremena.

Pravnici, odvjetnici, državni službenici, ljekari, profesori, inženjeri, univerzitetski profesori. Među njima je sve vrijeme i časna sestra, glumac, pisac… I u ratu niko ni na koga nije zažalio. Svi su se neizmjerno radovali susretu. Vremešni ljudi a ushićenje dječje!

Nisu se razišli prije nego što su se dogovorili za sljedeći susret. Određeno je da, svake druge subote u lipnju, svi koji se zadese u Mostaru i oni koji za tu priliku dođu u Mostar, u podne dođu u hotel „Bristol“ radi dogovora kako i gdje da provedu zajedno vrijeme.

Oni koji nisu mogli doći u lipnju ove godine, doći će u rujnu, pa se i tada planira skup onih koji se zateknu. Da bi nadoknadili što se dugo nisu sastajali i da bi ostali u vezi, formirali su Viber grupu „Maturanti“ kako bi svi ostali u kontaktu. Šale se na svoj račun, kako kao tinejdžeri osluškuju zvocanje svojih telefona i prate prepisku.

Primjer marljivosti

Oni su primjer marljivosti i uspjeha radom i znanjem postignutog, kao uostalom,  i mnoge generacije maturanata Gimnazije u Mostaru, prije i poslije njih. Sada, kada su gotovo svi završili svoj radni vijek, mogu biti primjer nekadašnjeg života u njihovom gradu. Ističu da nisu znali što je to vršnjačko nasilje, ali su odlično znali i nisu zaboravili, što je to suživot i tolerancija, ne u priči nego na djelu.

Dnevni list

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *