Svi drugi osim Amara ne izgledaju kao pravi ljudi za posao…

Da, on je sve u trenerskoj karijeri napravio sa Željezničarom i tu mnogi vide nedostatak u njegovom CV-u, no baš tu se ogleda naš najveći problem – perspektiva. Zašto se podcjenjujemo? Zašto priliku ne bi dobio istinski domaći stručnjak sa odličnim poznavanjem prilika u bh. nogometu

Reprezentacija BiH nema izbornika, što nije neki problem, jer već će ga naći. Važnije od toga – ima li Nogometni savez BiH plan i uključuje li on promjenu prakse pri odabiru stručnjaka kojem se povjerava delikatna uloga predvođenja najboljeg bh. tima? Jedan takav nam je tu pred nosom, NS BiH ga ima u obziru, a bude li izabran, bh. nogomet bi mogao dobiti novi imidž. A on mu je itekako potreban.

Jabuka ne pada daleko od stabla, kaže stara narodna, što se u slučaju nogometne obitelji Osim dokazalo i u praksi. Ivica je bio Strauss sa Grbavice, čovjek koji je jedan od sinonima bh. nogometa iz nekih davnih vremena, a važan je i za najsvježije promjene u Savezu, koji i dalje nije savršen, ali je miljama daleko od nekadašnjeg ‘kokošinjca’. Srećom, Ivica ima sina…, i da – i on je trener. Uspješan. Tu dolazimo do priče o reprezentaciji koja vapi za promjenama, na što su nakon neuspješnih kvalifikacija za SP 2018. direktno ukazali i igrači. Kakvim promjenama? Pa Asmir Begović je izjavio kako njemu i suigračima treba čovjek koji će ih disciplinirati, no zapravo je jedinica Zmajeva tu samo zagrebla vrh sante leda. Ono što reprezentaciji BiH treba čovjek koji poznaje samu srž bh nogometa i sve njegove probleme, a to Mehmed Baždarević i prethodnici nisu bili. Ukratko, reprezentaciji BiH treba Amar Osim.

Plave podigao do vrha

Ivica Osim je vodio legendarnu generaciju Željezničara u osamdesetima, Amar Osim zlatnim je slovima ispisao poslijeratnu povijest kluba s Grbavice. Fudbalski klub Željezničar svoju povijest piše od 1921. godine, a istu je na službenoj stranici, zaključno sa sezonom 2012./2013., sažeo kroz jedanaest poglavlja. Svako poglavlje ima svoj naslov, a u kontekstu priče o dostignućima Osima juniora posebno su zanimljiva ova tri: “Željezničar na vrhu”, “Godine za zaborav” i “Povratak na stari kolosijek”. Nakon 2013 opet je uslijedila suša koja traje i dan danas, trofeji na Grbavicu od tada ne slijeću, a zanimljivo da je taj post uslijedio upravo nakon odstupanja s klupe Amara Osima, najtrofejnijeg trenera Željezničara bez kojeg Plavi u novojoj povijesti očito ne znaju osvojiti trofej. 

Ukratko, Željezničar je nakon osamostaljenja BiH osvojio četrnaest trofeja, a njih čak deset potpisao je Amar Osim – pet naslova prvaka (2001., 2002., 2010., 2012., 2013.), četiri Kupa (2001., 2003., 2011., 2012.) i jedan Superkup (2001.)! Ono što je najzanimljivije, usponi i padovi Željezničara najuže su povezani s dolascima i odlascima trenera koji je posljednji angažman odradio u katarskom klubu Al Kharitiyatha. Kada je u proljeće 2001. Željezničar dao priliku tada 33-godišnjem treneru juniora, jedino vrijedno spomena u njegovom CV-u bila je činjenica da je njegov otac bio igračka i trenerska legenda tog kluba. Ipak, Osim jr. pokazao je da zna posao te je počeo skupljati trofeje te je od Željezničara napravio klub broj 1 u godinama kada je zajednička Premijer liga rasla.

Nije savršen, ali tko jeste?

Plavi su 2002. bili hit i na međunarodnoj sceni, jer su te godine stigli na korak od plasmana u Ligu prvaka – boljim se pokazao engleski Newcastle United, a iako je 2003. osvojen novi trofej (Kup), nekoliko mjeseci kasnije na Grbavici su odlučili da je stiglo vrijeme za smjenu trofejnog trenera. Naravno da bi veliki pad Željezničara, koji je uslijedio nakon toga, bilo pogrešno vezati isključivo uz Osimovu smjenu, ali je činjenica da su uslijedile, kako su ih okrakterizirali i na Grbavici,  “godine za zaborav”, budući da je sljedećih šest godina Željo bio izvan borbe za trofeje, dok je čak pet sezona u nizu ostajao i bez plasmana na međunarodnu scenu. Kada je krenuo novi uzlet? U povijesnim knjigama ostat će zapisano da je Željezničar novu titulu osvojio 2010., godinu dana nakon što je Osim drugi put sjeo na klupu Plavih. Nakon te titule stigao je novi Kup, zatim i druga dvostruka kruna u klupskoj povijesti, a onda 2013. i peti Osimov naslov prvaka. Iako se Željezničar sa stilom vratio na vrh bh. nogometa, Osim je među navijačima svejedno imao i svoje kritičare. Isti su mu zamjerali dosta toga, od toga da nije uspio napraviti ozbiljniji rezultat na međunarodnoj sceni, do toga je da 2013., kada je klupu odlučio prepustiti Dinu Đurbuzoviću i preuzeti ulogu glavnog menadžera kluba, Željezničar ostavio u težoj situaciji nego što su Plavi bili četiri godine ranije.  Uostalom, politiku Plavih u tom razdoblju otvoreno je kritizirao i bivši predsjednik Željezničara Almir Gredić, koji je bez susprezanja govorio kako su trofejne sezone samo generirale minus zbog kojeg je Željezničar, kako je rekao, “prijetila sudbina Košarkaškog kluba Bosna”.

– Naravno da cilj kluba, koji je najveći u državi, mora biti osvajanje trofeja, ali ovo je posao i možeš trošiti samo onoliko koliko imaš, jer će sve kad-tad doći na naplatu, otvoreno je kazao, a onda bez spominjanja Osimovog imena, koji je u tom razdoblju bio alfa i omega, jasno kritizirao politiku koju je Željezničar vodio.

– Ne treba imati previše pameti da se tako radi. Uvijek možete uzeti višemilijunski kredit i dovesti deset igrača. Osvojit ćemo titulu bez problema, ali što ćemo kada jednog dana na naplatu dođe ono što smo potpisali? Da pojednostavim situaciju, radilo se po sustavu zadužit ćemo se, a to ćemo platiti ako prođemo u skupinu Lige prvaka ili Europske lige, odnosno ako prodamo dva igrača po milijun eura. A što ako ne prođemo? A što ako ne prodamo? Dogodilo se upravo ovo drugo, dodao je Gredić.

Poznaje bh. nogomet u dušu

Osimova menadžerska epizoda na Grbavici možda nije bila za pamćenje, no očito da se radilo o zasićenju trenerskim poslom kojim se u BiH nije teško zasititi, ali bitno je naglasiti to da se okušao u poslu koji je daleko više od trenerskog, a ta dubina reprezentaciji može pomoći. Kako? Pa Osim bi sigurno mogao biti taj koji bi mogao promijeniti svijest o domaćem nogometu, napraviti sponu između reprezentacije i Premijer lige, a ne gledati na njih kao na dva strana tijela.
Ne ciljamo ovdje direktno i odmah na više igrača iz Premijer lige u reprezentaciji, ali prema tome politika Saveza mora krenuti – jer dijaspora kao baza kvalitetnih igrača presušuje. Drugim riječima, ne rađaju se baš svako malo novi Pjanići, Ibiševići, Džeke…

Osim je uz sve rečeno i domaći stručnjak, a to prethodnici Baždarević, Sušić i Blažević, da ne ulazimo idemo dublje u povijest, nisu bili – svi su oni stranci, naši ljudi koji su glavama ipak negdje drugdje, koji nikada do kraja nisu shvatili kako kod nas stvari ‘ferceraju’, a ‘ferceraju’ u najmanju ruku drukčije nego vani, gdje su Baždarević i društvo naučili raditi. Osjećaj da bi se Osim lakše nosio s ‘rogatima’ u našem nogometu snažan je, jer i on je takav – trener sa stavom, poprilično na svoju ruku, ali s jednim karizmatičnim tonom.

Zašto se podcjenjujemo?

Da, on je sve u trenerskoj karijeri napravio sa Željezničarom i tu mnogi vide nedostatak u njegovom CV-u, no baš tu se ogleda naš najveći problem – perspektiva. Zašto se podcjenjujemo? Zašto stručnjak iz domaćeg nogometa ne bi bio u stanju raditi s Džekom i društvom? Zar bi mu nedostajalo znanja? Nemojmo zaboraviti da je Blaž Slišković uoči preuzimanja reprezentacije 2002. godine u trenerskom smislu napravio puno manje nego Osim kakvog danas znamo, a mostarski je stručnjak ostavio dubok trag u nacionalnom timu s kojim je 2003. godine došao na korak od plasmana na veliko natjecanje…, na što se čekalo do 2014. godine. Da ne ispadne da ga zakidamo, trebamo se sjetiti i toga da je Osim jr. imao i dvije inozemne epizode, u japanskom JEF Unitedu i katarskom klubu Al Kharaitiyat, ali sve i da nije, i bez toga se bio dokazao.

Rival mu je samo jedan – Meho Kodro koji teško da će napustiti sređen klub poput švicarskog drugoligaša Servettea, što je Mostarac uostalom i dao nagovijestiti kroz izjave u posljednje vrijeme. Ostali, svi koji su spominjani, nisu realne opcije i ključno u svemu – nisu ni pravi ljudi za posao.

Piše: Slaven Nikšić, sport@dnevni-list.ba

 

 

2 thoughts on “Svi drugi osim Amara ne izgledaju kao pravi ljudi za posao…

  • studeni 13, 2017 at 3:52 pm
    Permalink

    Okani se Meho vidio si prvi put lopovluk i ko ti je pravio reprenzetaciju i koliko si se pito ovaj glavonja neka bude svakako mu caca vodi repku, a i za Kenana je bolje

    Reply
  • studeni 14, 2017 at 9:29 am
    Permalink

    Govno najvece nedaj boze njega smrad amater jeboga caca retardirani.Odma ostavke svi u savezu fanatikosi sve popalit bolje danas kazne nego dase sramotimo sa amaterima kojise uce na repki.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

error: Content is protected !!