Prsten – novi Čovićev as za ‘hrvatski spas’

Treba Čoviću svježa krv za olinjali HNS. I zato on, i pri formiranju „Prstena“ u Vitezu, naglašava kako se „Prsten u potpunosti poistovjetio s djelovanjem HNS“ i time „dodatno povezao Hrvate i na najbolji način odgovorio onima koji i HNS smatraju velikom preprekom razjedinjenja hrvatskog nacionalnog bića“. Drugim riječima, „Prsten“ je novi Čovićev as za „hrvatski spas“. I tako sve do posljednjeg Hrvata. A kakav je trend, kojeg je sam Čović kumovao, ni na to se neće dugo čekati.

Što su parlamentarni izbori bliže, etnonacionalističke trube su sve glasnije. Izetbegovićevoj družini je za novu manipulaciju pri ruci bio i ramazanski post – rastrošni iftari posebice.

Iftari i kampanja

Iz dana u dan moglo se čitati, slušati, nerijetko i gledati kako su, po različitim dijelovima BiH, na prostoru Federacije posebice, organizirano iftarili jedna, tri, pet, ponegdje i više tisuća postača. Jelo se braćo i pilo do mile volje – i o tuđem trošku. Ne zna se samo tko je sve to platio. I čijim novcem dakako? No, babina sina ta vrsta pitanja ne brine. Važno mu je da je, na konto iskazivanja štovanja prema Allahu, za SDA na slijedećim parlamentarnim izborima bezecirao barem koji postotak neuka svijeta.

Jasno je, međutim, i njemu i njegovu interesnom krugu da su prethodne četiri godine zabrljali toliko da im, sami za sebe, pomoći ne mogu ni ramazan ni iftarenje. Jer, ono što su u tom vremenu činili prisililo je mnoge i iz njihovih redova da dignu sidro i okrenu leđa partiji s kojom su godinama plovili na istom brodu. I da se biračkom tijelu ponude s novim političkim projektima, strankama – Nezavisnim blokom, Narodom i pravdom, Pokretom demokratske akcije – i nezavisnim listama. Koji su, nema dvojbi, biračko tijelo SDA gotovo pa prepolovili.

Stoga, kako bi potonuće vlastitoga broda zaustavili, Izetbegović i njegovi danas, kakav bezobrazluk, podržavaju prosvjede protiv mjera za koje su najodgovorniji oni sami. Nedavno, recimo, pročitah kako SDA opravdava bunt građana zbog rasta cijena goriva i traži da ga izvršna vlast vlastitim mjerama zaustave – da resorno ministarstvo Federacije uvede neposrednu kontrolu cijena i ograniči visinu maloprodajne marže distributera naftnih derivata. Svašta. Jer, čija je federalna vlada – i čiji je premijer na njezinu čelu? Esdeaov. Tko je činio sve kako bi prošao zakon o akcizama, koji izravno proizvodi rast cijena naftnih derivata? Federalna vlada, njezin premijer posebice. Pa, tko je tu lud? SDA upire prstom u narod. Možda i ima pravo. A može, tako mi svega, biti i da nema. Uostalom, listopad će pokazati.

Dodikove ublehe

S druge strane, prema podacima entitetskog ministarstva financija ukupni dug RS-a je dostigao cifru od skoro pet i pol milijardi maraka – i po glavi stanovnika je bitno veći od onog kojeg ima Federacija. No, to Dodika i njegove ne priječi da se i dalje, i to galopirajuće zadužuju. Jer postojeći je, pojašnjavaju, tek pedesetak postotaka procijenjenog bruto društvenog proizvoda za 2018. godinu – a to je, k’o biva, puno manje od dostignutog opterećenja u najrazvijenijim zemljama.

Hoće li narod shvatiti ublehu Dodika i družine mu? Ne znam. Istina je, međutim, da oni čine sve kako bi mu od te priče odvratili pažnju i usmjerili ga na velike nacionalne teme – pitanje svesrpskog jedinstva posebice. Nedavno, primjerice, prvi čovjek RS-a najavi kako će početkom nove školske godine RS i Srbija izjednačiti školske programe u nacionalnoj grupi predmeta. A što to znači nije teško pogoditi – srpskoj djeci s ovu stranu Drine bi, recimo, zavičaj mogla biti Šumadija a glavni grad njihove države, zna se, Beograd.

No, to Dodika ne brine. Kao što ga ne brine što je, nakon što se Tramp sastao s liderom Sjeverne Koreje i najavio njegovu posjetu Washingtonu, danas jedini predsjednik u svijetu pod sankcijama SAD. Naprotiv. On i njegovi i dalje guraju po svome – i taj dio BiH, ako je vjerovati Mladenu Ivaniću, a on nije bilo tko, „uvode u sukob s cijelim svijetom“. A sve ostale, koji se njihovoj bahatosti pokušavaju suprotstaviti, etiketiraju izdajnicima i srpstva i RS-a. Izdajnici su oni što prosvjeduju zbog nerasvijetljena ubojstva mladića u Banjoj Luci jer im je, pojašnjava prva Dodikova violina, premijerka RS-a, cilj destabilizirati postojeću vlast i RS. Izdajnici su članovi tijela, koje je Narodna skupština formirala kako bi se misterija banjalučkog ubojstva razjasnila – jer su, suprotno volji vlasti, zaključili ono što nisu smjeli. Siguran sam, na koncu, da će izdajnicima proglašeni biti i Srbi koji žive na prostoru Federacije nastave li se buniti protiv Dodikovih izjava poput nedavne kako se, kao član Predsjedništva, neće kretati zvanično po Federaciji i „glumiti tamo nekoga“ jer ga, tako ispade, taj dio zemlje ni ne zanima.

Svehrvatsko jedinstvo

Ono, na koncu, što čini Čović i, rekao bi jedan od generala HVO-a, njegova „Sokolova udarna eskadrila“, priča je za sebe. Nedavno, čitam, „znanstvenik“ Čović iznosi poražavajuće demografske podatke za hrvatski korpus – da je od okončanja rata do posljednjeg popisa stanovništva potpuno promijenjena etnička struktura stanovništva, te da se to nastavlja i dalje jer je Hrvata danas manje barem stotinu tisuća nego 2013. godine.

A tko je za to odgovoran? Nečija politika je, pojašnjava vrli „znanstvenik“, „bila bazirana na odlasku i poticanju odlaska nekog od naroda“. Čija? U podtekstu njegova upiranja prstom dalo bi se zaključiti, srpska i bošnjačka. Recimo da dio istine leži i u tome. Uostalom, politika njegova banjalučkog pajtaša je zaslužna za to da mu u tom dijelu zemlje živi tek koja tisuća sunarodnika – a bilo ih je, ne tako davno preko 200 tisuća.

No, nije vrag da za poražavajuće demografske trendove zaslužan nije i on sam. Uostalom, nije tajna da su posljednjih dvadesetak godina vlasti ove zemlje obilježili on i njegovi. A to su, kako i sam priznaje, i godine hrvatske demografske kalvarije. Za koje je, Bože moj, odgovorna politika vlasti kojoj i sam pripada.

Što se njega tiče, ne brinite, reći će da je u svemu tome nevin. I da je odgovorna politika drugih, Bošnjaka prije svega. Jer, Dodika će i u tome zaobići, a njegovi kepeci, koje je kod banjalučkog pajtaša uhljebio, prodavati maglu kako je u RS-u obnovljeno preko 5.000 kuća za Hrvate povratnike – i kako se oni ne vraćaju jer prema rodnoj grudi i svojoj djedovini nemaju nikakvih emocija.

A tko je, ako je već tako, odgovoran za biološko pražnjenje srednje Bosne? Ili, recimo, još snažnijega u livanjskom i duvanjskom kraju? Tko je odgovoran za demografsko nestajanje zapadne Hercegovine, u kojoj je nehrvatsko stanovništvo na razini ekscesa? Nije vrag da su i za to krive bošnjačka i srpska ujdurma protiv Hrvata? Nisu! Odgovorna je, naprotiv, politika na kojoj je hadezeova vrhuška punila džepove. I koja danas, kako bi te fakte prikrila, mlatara sirotim narodom pričama o ugroženosti – i zbijanju nacionalnih redova oko stožerne partije kako bi uopće preživio.

U pitanju je, da ne zaboravim, politika koja, po uzoru na Dodikovu, pokazuje sve naglašeniju sklonost ratovanja i sa svijetom kako bi opstala. Lekcije OHR-u o kršenju Ustava i prava Hrvata, lekcije Amerikancima i Europljanima sve to potvrđuju. I sve učestalije dobivaju odgovore kakve zaslužuju. Ali, koga oni zanimaju? Čovića i njegove? Ni slučajno. On i dalje prosipa demagogiju o nacionalnom jedinstvu koje mu jamči apsolutnu kontrolu svega i svačega.

Zadnjih nekoliko godina u toj funkciji je bio Hrvatski narodni sabor (HNS), nevladina udruga koju je Čović izdigao na razinu paradržavnoga tijela, hrvatskoga nacionalnog parlamenta u BiH. No, njegova uvjerljivost je sve upitnija. Uostalom, HNS nije zajednički kišobran ni za slijedeće parlamentarne izbore. Naprotiv, oko drugog bloka, na čijem je čelu HDZ 1990, se okupilo stranaka i listi kao i oko Čovićeva HNS-a.

HNS je, drugim riječima, iživio svoje. I stoga lideru HDZ-a, koliko god to u ovom momentu ne želi priznati, treba nova forma „svehrvatskog okupljanja“. A to bi, ako je suditi po najnovijemu, mogla biti udruga „Prsten“, koja je nekoć formirana u Hrvatskoj s ciljem da promiče i štiti tradiciju, kulturu, gospodarsku suradnju, druženje i humanitarno djelovanje Hrvata u Hrvatskoj i BiH. Jer, nedavno osnivanje njezine podružnice u BiH lider HDZ koristi kako bi joj pripisao karakter najveće i najorganiziranije udruge hrvatskog naroda u BiH koja će, kako pojasni, od sada imati izuzetan utjecaj u čitavoj BiH.

Nastranu što je pozadina djelovanja „Prstena“ mnogima i inače upitna. Jer, uvjeravaju me mnogi Hrvati posavskoga kraja, a i drugih dijelova RS-a, „Prsten“ je korišten za vrlo upitne transakcije s imovinom tamošnjih Hrvata – neki od njih tvrde i da je izravno odgovoran za poslijeratni egzodus tamošnjih Hrvata. Koliko to i odgovara istini teško je reći – i u ovom kontekstu čak ni nije najvažnija stvar na svijetu. Ali, otkuda odjednom da udruga, formirana izvan BiH, bude preko noći najvažnija i, mada tek formirana, najorganiziranija – i udruga koja će biti brana podjelama Hrvata BiH na, kako kaže Čović, „Posavce, Bosance, Hercegovce“?

E, tu je kvaka. Treba Čoviću svježa krv za olinjali HNS. I zato on, i pri formiranju „Prstena“ u Vitezu, naglašava kako se „Prsten u potpunosti poistovjetio s djelovanjem HNS“ i time „dodatno povezao Hrvate i na najbolji način odgovorio onima koji i HNS smatraju velikom preprekom razjedinjenja hrvatskog nacionalnog bića“. Drugim riječima, „Prsten“ je novi Čovićev as za „hrvatski spas“. I tako sve do posljednjeg Hrvata. A kakav je trend, kojeg je sam Čović kumovao, ni na to se neće dugo čekati.

Piše: Akademik, prof.dr. Slavo Kukić

 

One thought on “Prsten – novi Čovićev as za ‘hrvatski spas’

  • lipanj 18, 2018 at 9:15 am
    Permalink

    Slavo ne sekiraj se previše. Imaće Čović prsten ali oko noge, sa onom, znaš kuglom! Nespasi ga ni sam spasitelj – spasiteljka mu, Kolinda.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error: Content is protected !!