‘Papci’ se više ne kupuju, oni se sada sami nude!

Nekada su se tzv. papci kupovali vrećama deviza, danas se, kao Obren Petrović i njegovi suigrači , nude sami. Primjer Dragana Čavića i Zdravka Krsmanovića zorno dokazuje poražavajući nedostatak morala i odgovornosti. Umjesto ostavki oni su se prostituirali na najogavniji način.

Još prije nekoliko godina je u BiH bilo atraktivno i unosno biti ”papak” . Majstori te muljaže su uglavnom bogate vladajuće stranke. Začudo danas nema feljtona o paopcima, nema previše sumnji da se kupovalo ispod stola, ali se ustoličila začuđujuća pojava da se ”papci” zapravo sami nude. Gradonačelnik Doboja, utvrde SDS-a, Obren Petrović se ponudio dojučerašnjem političkome ”krvniku” Miloradu Dodiku. Izvarao je cijeli naivni Savez za pobjedu i sav svoj izborni , sada već parlamenatrni, kapacitet , hinjski blagodario SNSD-u i Dodiku. Papci se kuhaju i na još nekim stranama i treba očekivati nove trgovačke transfere. Na sarajevskoj politčkoj burzi mešetarenje je za sada bez konkretne zarade. Spominju se neka imena, ali problem je što SDA za sada ne ulazi u županijske vlade, a opasno joj vise i više razine tako da je razumljivo da nema previše zaintersiranih za eventulane nemoralne ponude iz te stranke.

Politička prostitucija

U nekim je sarajevskim medijima plasirana posprdna rugalica da je Dragan Čavić, predsjednik posrnuloga Narodnoga demokrarskoga pokreta nekada radio na propaloj farmi krava čiji je gazda bio Milorad Dodik. Nije provjereno to ”likovanje” nad Čavićevim šegrtovanjem u Dodikovim štalama, ali nekako sudbina doista ne da Draganu Čaviću da se odmakne od Milorada Dodika. On i njegov najbliži suradnik Zdravko Krsmanović su šokirali javnost i politčku pozornicu ljigavom objavom da NDP napušta Savez za promjene odnosno za pobjede. Bez imalo griže savjesti i trunke samokritike pojasnili su kako narod nije prepoznao njihovu stranačku politiku i ciljeve zbog čega su doživjeli izborni fijasko. Pa, valjda je ljudski i poliitčki da se snosi odgovornost za neuspjeh i makar i kurtoazno ponudi ostavka članstvu. Prije nekoliko je godina Mladen Bosić napustio šefovsku poziciju u SDS-u, jer je stranka podbacila na izborima. Nije Čaviću i Krsmanoviću ta opcija bila niti u petama. I što je najpogibljenije u svemu Dragan Čavić se naprosto utrkivao u vrijeđanju i pljuvanju Milorada Dodika i bacanju fekalija po njemu kad god je to stigao. I nakon svih tih gadosti Čavić je pogazo ljudsko i političko dostojanstvo i poput najveće politčke gnjide odlazi u dvorište ”diktatoru” Miloradu Dodiku. Politički salto mortale NDP-a, prije svih Dragana Čavića i Zdravka Krsmanovića, najrigidniji je primjer političkih konvertita Republike Srpske. Istupi Krsmanovića, njegovo poltronisanje Dodiku i neizmjerna želja da ga on uzme pod svoje skute, čitaj u vlast, još je jedna u nizu potvrda da na političkoj sceni ne postoji ni minimum morala, već da je politička prostitucija dostigla tolike razmjere da kod svakog razumnog čovjeka izaziva gađenje. Valjda bi Čavić i Krsmanović, kao i svi oni u NDP-u koji ih podržavaju u drastičnom okretanju političkog kursa, trebalo da znaju da je njihova stranka osvojila četiri poslanička mandata u Narodnoj skupštini RS jer je bila na strani opozicije, a ne da bi oni mogli da mešetare glasovima koji su im povjereni. Poslije svega, logično pitanje je – koga će to predstavljati NDP u Narodnoj skupšini i čije interese će zastupati?! Svakako ne interese i volju onih koji su ih birali, već šačice političkih perverita, čiji je jedini cilj da se dokopaju mrvica vlasti. Pod uvjetom da ih uopćte i dobiju, jer prefrgani Dodik mora podmiriti ostale „krokodile“ u političkoj baruštini RS.

Od mržnje do ljubavi

Nije samo Dragan Čavić upeljao obraz i principe. U bližoj povijesti svjedočimo sličnim malograđanskim ponašanjima i nekih drugih političkih čelnika. Šef SBB-a Fahrudin Radončić je godinama po svopjim i tuđim medijima razvlačio Bakira Izetbegovića i tzv. ”gatački klan” u SDA. Teško se sjetiti svih silnih uvreda, teških optužbi i niskih udaraca po Izetbegoviću i njegovoj supruzi. Častio ga je Radončić optužbama da je vođa bošnjačke državne mafije, da stoji iza brojnih neistraženih likvidacija, da je kriminalac koji se misteriozno obogatio u ratu i nakon njega, da od BiH želi napraviti begovat i ”prčiju” turskoga predsjednika Taipa Erdogana. Nisu naravno niti Bakir Izetbegović i njegovi jataci ostajali dužni, makar niti približno nisu rabili tako ružan vokabular i otrivne strelice. Ispalo je zapravo da se oni koji se svađaju zapravo vole. Epilog je bio šokantno sklapanje tzv.grande koalicije.

Osnivač HDZ 1990 Božo Ljubić je također svojevremeno surovo blatio lik i djelo Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH. Nije ga Ljubić vrijeđao na osobnoj razini i nije koristio pogrdni riječnik. Ali, itekako jeste gazio po Čovićevom političkom habitusu , kopao po njegovoj komunističkoj prošlosti , aludirao na abnormalno bogaćenje i kriminal. Mnogo je agresivniji bio Damir Ljubić, također jedan od osnivača  ”Devedesetke“ .  Mržnja nije dugo trajala , pretvorila se u političku i osobnu empatiju. Oba Ljubića su se vratili u Čovićevo jato.

Bilo je tih žestokih ratova mnoštvo, naročito na nižim razinama. I po pravilu, dakako, nikada nismo svjedočili sačuvanju obraza i priznavanju odgvoornosti za grijehe i promašene poteze. Glad za foteljama i lagodnim proračunskim životom nadjača sve unutarnje otpore, ako ih kod takvih dvoličnih političara i ima. Sve to neobjašnjivo začine i ovjere birači koji te prostakluke amnestiraju na izborima. Barem nam sa takvim politčarima nije dosadno.

Piše: I. Marić, dogadjaji@dnevni-list.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *