NACIONALNI POPULIZAM: EU klizi u ‘populističku propast’, a zapadni Balkan u ogromnu neizvjesnost

Ukoliko mene pitate, ne kao građanina, nego kao akademskog promatrača, što je moja cjelovita ocjena danas, morat ću priznati da trenutno ne vidim nikakve poticajne trendove. Proces europske integracije na opasnoj padajućoj krivulji i pitanje je hoćete li ubrzo samo prepoznati točku bez povratka kad je prekasno, jasno je poručio Habermas

MOSTAR – Svijet se rapidno mijenja, Bosna i Hercegovina ali i cijeli zapadni Balkan uvelike “tapkaju u mjestu”, Europskoj uniji kao “projektu mira” ozbiljno prijeti potpuni kolaps i raspad što cijelu Europu, posebno našu regiju dovodi u ogromnu neizvjesnost.

I dok je bh. javnost zaokupljena političkim peripetijama u BiH, populistički pokreti, ekstremna ljevica i desnica neupitno jačaju u cijeloj Europi, “krv” su namirisali SAD, Rusija i Kina koje “dolijevaju ulje na vatru”, mainstream stranke nemaju adekvatne odgovore na uvelike nepravednu globalizaciju i sve očitije propadanje neoliberalnog koncepta.

“Zamrznuti konflikt” ili “nedovršeni rat” mogao bi se vrlo lako “odmrznuti” u ovoj regiji ako ju neki drugi “geopolitički igrači” istrgnu iz ruku EU, ili pak ona sama propadne od udara izvana i iznutra. I dok je jasno zbog čega Unija smeta drugima, jer bez obzira na krize, “eurokratizaciju”, sporost u donošenju odluka… ona se u brojnim poljima pokazala vrlo uspješnom što je“trn u oku” mnogima, postavlja se logično pitanje zbog čega smeta svojim članicama?

Upozorenja

– Ukoliko mene pitate, ne kao građanina, nego kao akademskog promatrača, što je moja cjelovita ocjena danas, morat ću priznati da trenutno ne vidim nikakve poticajne trendove. Proces europske integracije na opasnoj padajućoj krivulji i pitanje je hoćete li ubrzo samo prepoznati točku bez povratka kad je prekasno. Nadamo se samo da odbijanje makronovih predloženih reformi od strane njemačke vlade nije bila posljednja izgubljena prilika, kazao je jedan od najvećih živućih filozofa Jurgen Habermas, sudjelujući na konferenciji “Nove perspektive Europe”.

Govoreći o problemima s azilantima i preraspodjeli jasno kaže da brojne vlade daju prednost kratkoročnim nacionalnim interesima, a što pogoduje rasu desničarskog populizma. Tako u nekim zemljama više se ne može reći da postoji napetosti između proeuropskih ideja i nacionalizma, pa tako Habermas kaže da je u Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj, a sada u Italiji i prilično vjerojatno u Austriji ta napetost isparila u korist otvoreno eurofobičnog nacionalizma.

Vrlo vjerojatni kandidat EPP-a za predsjednika Europske komisije Manfred Weber, također šalje upozorenja o EU koja je na prekretnici.

– Europski izbori odlučujući su za budućnost Europe kojoj trenutačno prijete Vladimir Putin, Donald Trump i Kina, a iznutra joj prijete populisti koji žele uništiti ideju solidarnosti i oživjeti nacionalizam, naglašava Weber. Hrvatski premijer Andrej Plenković smatra kako će odlučujući trenutak za budućnost EU-a biti sljedeći europski izbori potkraj svibnja sljedeće godine.

– Do tada moramo učinkovito reagirati na propagiranje populističkih politika i lažnih vijesti. Trebamo pronaći odgovor na euroskepticizam, koji potiče nove podjele i jača osjećaj nesigurnosti, a da pri tom ne može ponuditi odgovarajuća i učinkovita rješenja. Ključno je ponuditi građanima vjerodostojnu i odgovornu alternativu koja može odgovoriti na njihova očekivanja i brige i zajamčiti im sigurnost i prosperitet, kaže Plenković.

Strahujući od propasti europskog plana, sedam europskih političkih “centraša” uputili su poziv na preustroj Europe kako bi zaustavili populiste kroz reformu europskih parlamentarnih skupina.

– Ne želimo biti ‘uspavana generacija’, dok uzastopni izbori u Europi pokazuju proboj populističkih stranaka nesklonih sadašnjem europskom modelu. Te populističke organizacije su obilježene autonomaškim osjećajem i nesklonosti sadašnjem funkcioniranju EU. Ne radi se samo o nadilaženju podjela, ili upozoravanju da svi Orbani, Le Penovi, Salviniji Europe ne znaju ništa drugo osim kriviti Uniju za sva zla, ne predlažući ništa konstruktivno, tvrde “centristi”.

Prazne riječi

A populisti neupitno jačaju. Koalicija ultradesničarske Lige i populističkih lijevih Pet zvjezdica na vlasti je u Italiji, “Višegradska grupa” također već godinama “udara” na temelje Unije, Alternativa za Njemačku u toj zemlju rapidno raste, Slobodarska stranka Austrije, krajnja desnica, dio je vladajuće koalicije u toj zemlji. Kada njima dodamo francuske desne populiste okupljeni oko Marine Le Pen i Nizozemsku stranku slobode Geerta Wildersa jasno je zbog čega bauk populista kruži Europom i postoji strah da će nakon izbora za Europski parlament biti toliko jako da će utjecati na izbor Europske komisije. A svog pokrovitelja i čovjeka koji već mjesecima pokušava ujediniti krajnju desnici našli su ni više ni manje nego u Steve Bannonu, bivšem suradniku američkog predsjednika Donalda Trumpa.

– Ultradesničarski domoljubi su ‘nova elita’ Europe, naglasio je Bannon, koji vodi otvorenu kampanju protiv EU. Isto tako, stava je kako će talijanski eksperiment će “promijeniti globalnu politiku”. Ne treba s uma smetnuti kako je Bannon vrlo blizak s predsjednikom RS-a i SNSD-a Miloradom Dodikom, a ukoliko znamo njegovu politiku prema EU, ne treba iznenaditi da se i Dodik priključi “Bannonovom paktu”.

Lorenzo Marsili, pisac, politički aktivista i osnivač međunarodne NVO Europske alternative, osvrćući se na populizam, posebno onaj u Italiji, kaže kako on nudi gotovo savršen primjer za novi globalni model – nacionalni populizam. Mišljenja je kako novi model objedinjuje lažnu socijalnu skrb, uvećani nacionalizam i kompenzatorni probiznis pristup. Naravno, od silnih obećanja nije bilo ništa jer te stranke jednostavno niti su zainteresirane niti znaju na koji način upravljati državom. Marsili smatra da se kod populista većinom radi samo o simbolima, a nakon tri desetljeća neprekinute neoliberalne hegemonije, simboli su veoma važni.

– Ovaj model poziva na novu veliku pogodbu, gdje socijalne geste prate regresivne poreze, dok nacionalizam usmjerava socijalni bijes dalje od nepravednog ekonomskog sistema i prema strancima. Nacionalni populizam pruža magični štapić, koji će držati pobunjene mase sretnim, društveno tijelo umirenim i nastaviti akumulaciju kapitala. Točno deset godina nakon globalne ekonomske krize iz 2008. godine, nacionalizam dolazi da spasi neoliberalizam, piše Marsili, prenosi Al Jazeera Balkans.

Ideja EU, europskog zajedništva i ekonomskog blagostanja je itekako ugrožena. Dio odgovornosti uistinu snose političke elite koje nisu ponudile adekvatne odgovore na krize (ekonomsku, migrantsku, Brexit, razlike između sjevera i juga itd.) ali i drugi koji izvana žele uništiti Uniju. Lijevi i desni populisti nude samo priču i ništa osim toga, ali u krizama narodi vole i lijepe priče koje im bar malo pružaju utočište od tmurne svakodnevice. Tko iole poznaje europske i svjetske trendove jasno je kako Europa razjedinjena i rascjepkana nema nikakve šanse u “geopolitičkoj utakmicama” s SAD-om, Rusijom, Kinom… Nadalje, stvaranja straha od drugih i drugačijih otvara prostor za nove sukobe, a povijest nas uči što takve politike i lideri mogu donijeti Europi i svijetu.

Vrlo jasno je kako EU niti želi niti može ukinuti suverene nacionalne države, koje u mnogim domenama i potpuno samostalno vode politiku – točnije govoreći šest, sedam javnih politika je u isključivoj nadležnosti Unije, isto toliko je podijeljena nadležnost nacionalne države i EU dok je njih otprilike toliko ostalo u isključivim nadležnostima zemalja-članica. Sve to stvorilo je suradnju putem “efekta prelijevanja”, unutar EU od 1951. nema sukoba, a stvoren je “ekonomski džin”. Europska unija je sui generis tvorevina, nije ni nadnacionalni ni prost savez država, ni federacija ni konfederacija, jer njezin politički i gospodarski sustav ne sadrži samo federalističke, niti samo međudržavne načine suodlučivanja. Postala je alternativom i konceptu nacije-države, mada nije negacija nacionalne države-članice. Nažalost, oni koji trebaju građanima objasniti koji su benefiti EU, to ne rade ili rade loše, a euroskeptici itekako dobro “pljuju” po EU koja im je kriva za sve i svašta. A ukoliko samo malo zagrebemo ispod površine tih politika, vidimo da tu nema ništa.

Piše: Dragan Bradvica, dragan.bradvica@dnevni-list.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *