Manipulacija građanskim konceptom

Parola jednog od kandidata za državno Predsjedništvo: ”Jedan predsjednik za sve nas” bi bila prikladnija za agitiranje na referendumu o promjeni Ustava BiH, nego na Općim izborima, jer je to antiustavna poruka. Nakon trijumfa 2010. godine tadašnji vođa SDP-a Zlatko Lagumdžija je totalno pogubljeno, možda i na sedativima, pričao o jednom predsjedniku, jednom državnom premijeru. Sve je ostalo isto samo Lagumdžije nema pod reflektorima.

Kada slušamo zagovornike tzv. građanskog modela uređenja i življenja u BiH i njihove uzvišene lekcije nacionalistima raznih boja, čovjek se stvarno mora zamisliti i zapitati zbog čega mi pružamo tako žilav otpor uvozu modela kojeg je oblikovala napredna europska civilizacija i s kojim se tako diče bogati i slobodni stanovnici ”stare dame”.

Nadovezuje se i enigma zbog čega ti avangardisti ne pometu te feudalne nacionaliste i povedu nas svi skupa u tu fatalnu demokratsku zbilju i izbave iz primitivizma i bijede. Odgovor je vrlo jednostavan, sve upućuje da niti ti gordi zagovornici tzv. građanskog društvenog i političkog habitusa nisu na čisto, pa i ne znaju baš što je to u dubini građanski stil življenja. Je li to baš sve tako jednostavno i krasi li takvo građansko, po shvaćanju ovoga podneblja, baš sve europske zemlje. U BiH se pod građanskim principom podrazumijeva gola komunistička ostavština: jedan čovjek jedan glas, jedan predsjednik, jedan premijer i još samo da se kaže i ono glavno: jedna partija.

Želja za dominacijom

Vrlo je indikativno da, ako zanemarimo perfidno ponašanje SDA koja se u želji za dominacijom, razračunava s rivalima građanskim konceptom, a u genima je nacionalna stranka, građanski model u BiH promoviraju nostalgičari ili kvazi sljedbenici propalog jednostranačakog sustava u kojem je carovala parola: jedan čovjek, jedan glas, a u praksi taj jedan glas nije bio izraz slobodne demokratske volje nego posljedica straha i prisile.

Posredno je to u svojoj lekciji nekadašnjem političkom učeniku Željku Komšiću „pedagoški“ pojasnio učitelj Zlatko Lagumdžija spočitavši odmetniku Komšiću upravo tu komunističku mantru tumačenja građanskog koncepta. Vrlo je zanimljivo, što opet sjajno govori o neupućenosti i nerazrađenosti toga koncepta, da samoproglašeni promotori građanstva uopće ne dovode u vezu i ne „uvoze“ tržišni, kapitalistički i pluralistički demokratski princip u BiH. Oni se očigledno plaše javno priznati da višeslojne državne zajednice ili društva poput Švicarske ili Belgije žive tim uzvišenim građanskim principom i gospodarskom blagostanju, pri čemu se, eto, tamo pokazalo da to ne mora biti taj kruti koncept kakvoga ovdje zagovaraju neki politički manipulatni ili dangube. Naravno, ima u našoj eroziranoj državi briljatnih intelektualaca koji sjajno prepoznaju zablude i bestidnu manipulaciju s građanskim principima u BiH.

Tako ugledni sarajevski redatelj i anlitičar Dino Mustafić smatra kako je dominacija jedan od razloga što se za princip “jedan čovjek, jedan glas” najglasnije zalažu bošnjački nacionalisti. ”Oni računaju da bi uvođenje tog demokratskog principa bila dobra palija kojim bi se njihov diskriminatorski odnos prema manjinama (nacionalnim, vjerskim, seksualnim, političkim…) demokratski legitimirao. Ako su već takve demokrate i smeta im konstitutivnost naroda, što onda u sredinama gdje imaju vlast i po sistemu “jedan čovjek, jedan glas” ne uvedu demokratske principe vladanja po kojima bi, recimo, jednake šanse za zapošljavanje u Zenici s Bošnjacima imali i Srbi i Hrvati i ostali? Ili po kojima na čelo kulturnih ili državnih institucija u Sarajevu ne bi dolazili, bez obzira na profesionalnu nekompetentnost, prije svega članovi vladajućih SDA ili SBB-a”,  skenira sarajevske građanske umove Mustafić.

On naravno ne negira da je pristalica građanskog koncepta, ali ”ne bi bježao od zadržavanja nekih elemenata zaštite kolektivnih prava kroz Domove naroda”.

”Naravno, ni slučajno u obujmu u kakvom postoji danas, u kojoj se zaštita manjina pretvorila u legalno, ustavno sredstvo diskriminacije nad većinom građana. Apsurdno je da Domovi naroda u Federaciji BiH i državi BiH imaju praktično opću ili identičnu nadležnost kao Zastupnički domovi?! I dodatno, iako su Srbi, Hrvati i Bošnjaci ustavno ravnopravni u Republici Srpskoj, tamo ne postoji nikakav djelotvoran sistem zaštite kolektivnih interesa Bošnjaka i Hrvata?! Dakle, apsolutno sam za građanski princip “jedan čovjek, jedan glas”, ali držim prihvatljivom i fazno smanjivanje (zlo)upotrebe konstitutivnosti naroda, sve do trenutka nestanka međuetničke nepovjerljivosti”, smireno i argumentirano polemizira Mustafić.

Ukinuti konstitutivnost

Naspram njega tzv. ljevica nameće rigidno građanski princip u BiH. Podsjećamo u pregovorima oko izmjena Izbornog zakona čelnici lijevih stranaka su spremali kontraudar hrvatskim strankama i njihovom modelu popune Doma naroda Parlamenta FBiH kroz prijedlog o drastičnom reduciranju ustavnih nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH. Šef DF-a Željko Komšić se totalno izvitoperio pa je javno poručio da treba što prije ukinuti feudalnu antieuropsku konstitutivnost naroda i posvetiti se uvozu naprednog građanskog modela.

Kandidat SDP-a za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović na jednom od svojih velikih promidžbenih plakata ima poruku ”Jedan predsjednik za sve nas”. Pazite takvu ambiciju ima političar i kandidat koji je na svojoj inauguraciji javno kazao da je, kao prvo, ponosni Bošnjak i musliman pa tek onda Bosanac. Dakle, on je prioriteno konstitutivni Bošnjak pa naprosto nije pojmljivo da Bećirović sa svim svojim ponosima, što mu nitko ne može osporiti, tek tako bude jedan predsjednik svima po tom fatalnom uzvišenome građanskome principu zbog kojeg konstitutivnist želi na smetljište poslati njegov ideološki blizanac Željko Komšić.

Daleko je takva poruka primjerenija agitiranju na nekom referendumu o izmjeni Ustava BiH. Svatko normalan bi kazao, čovjek legitimno otvorio karte pa što stanovništo kaže. Ustav, makar i s luđačkom košuljom, je sveta knjiga i to se mora poštovati dok se ne promijeni u Parlamentarnoj skupštini BIH i to dvotrećinskom većinom. Da bi se do toga došlo potrebno je puno truda, političke mudrosti i ulaganja u povjerenje naroda i građana. Ako je licemjerni cilj samo dominacija i majorizacija od građanskog radikalnog ali niti, puzajućeg modela ovdje nema ništa. I u Švicarskoj, Belgiji njeguju kult i identitet naroda ili nacije i tamo uglavnom nema dominacije i gaženja ljudskih sloboda. Tamo se bogato živi. Pa tamo naša mladost bježi, a ne bježi Komšićevom modelu „komunističke“ građanske baštine. Građanska ponuda na ovom tlu je najblaže rečeno, naprosto prenaivna.

Piše: I. Marić, dogadjaji@dnevni-list.ba


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *