Majda Zuhrić iz Mostara za kolica vezana od rođenja: ”Želja mi je raditi u trgovini kozmetike”

Osobe s invaliditetom u našoj državi teško nalaze posao. Majda je trenutačno zaposlena, na godinu dana, preko Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, čime joj je omogućeno osnivanje obrta, a bavi se dekupažom. Posao obavlja u svom domu

Osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini imaju niz poteškoća zbog fizičkih prepreka, kada je riječ o školovanju, kao i zaposlenju, a na iste probleme nailaze i kada se radi o pristupu javnim institucijama. Jedna od njih je i Majda Zuhrić, 30-godišnja djevojka iz Mostara koja boluje od cerebralne paralize, a za invalidska kolica vezana je od samog rođenja.

Članica je Udruženja ”Sunce” koje joj je, kako je kazala, uvelike pomoglo u komunikaciji s drugim osobama i upoznavanju novih prijatelja, a uz pomoć Udruženja se i obrazovala.

Majda je izvanredno završila osnovnoškolsko obrazovanje u Osnovnoj školi ”Mustafa Ejubović – Šejh Jujo”, nakon čega je upisala, također izvanredno, Srednju ekonomsku školu – smjer trgovac, gdje je uspješno završila prvu godinu, a nada se da će tako biti i s naredne dvije.

Nepristupačnost objektima

U razgovoru za Dnevni list, Majda je kazala kako je tijekom cijelog školovanja nailazila na razne barijere.

“Osnovnu školu sam završila vanredno, jer škola tada nije bila prilagođena osobama s invaliditetom, a osim stepenica nije bilo drugog prilaza, što je odmah predstavilo barijeru u mom školovanju. Gradivo je bilo prilagođeno prema mojim mogućnostima i sposobnostima, ali zbog nepristupačnosti školi, učitelji i nastavnici su me podučavali u Udruženju ”Sunce” čija sam članica već dugo godina. Tako je i sa srednjom školom. Ove godine sam završila prvu godinu Srednje ekonomske škole – smjer trgovac i opet, zbog nepristupačnosti zgradi, profesori dolaze u Udruženje kako bi mi održali nastavu”, ispričala je Majda.

Osim toga, osobama s invaliditetom je u većini slučajeva onemogućen i odlazak u prodavaonicu, kino, kazalište, ili restorane, kao i institucije i zgrade.

“Da, pristup je veoma loš, u velikom broju objekata čak i nema prilaza za osobe s invaliditetom”, dodala je Majda.

Jako je važno da sve osobe s invaliditetom imaju adekvatna ortopedska pomagala i asistivnu tehnologiju. Jer ako osoba s invaliditetom koristi kolica, i ako ta kolica nisu adekvatna ni uzrastu, ni potrebama, onda ta osoba ne možete pružiti svoj maksimum. Majda nam je kazala kako prima novčanu pomoć od vlasti za ortopedska pomagala, ali da to u suštini i nije dovoljan iznos.

Pružanje podrške

Obzirom da se kampanja ” Ponosni na sebe”, pod pokroviteljstvom Dnevnog lista, realizirala u 2016. te nastavila u 2017. godini kroz kampanju ”Društvo jednakih mogućnosti”, u kojoj je sudjelovala i Majda, kazala nam je kako je ova kampanja dala određene rezultate osobama s invaliditetom.

“Ova kampanja, uz godine provedene u Udruženju ‘Sunce’, dala mi je puno samopouzdanja. Shvatila sam da osobe s invaliditetom trebaju biti, baš kao što kampanja poručuje, ponosni na sebe. Kroz kampanju smo spoznali i da svaka osoba može uspjeti u životu, ukoliko se potrudi”, rekla je Majda.

Kada su u pitanju prava osoba s invaliditetom u BiH, različite razine vlasti u državi rade na pružanju podrške osobama s invaliditetom, no, ta podrška je još uvijek nedovoljna da bi se svim osobama sa invaliditetom osigurao pristojan život. To nam je potvrdila i Majda koja je istaknula kako se ova populacija građana ignorira po većini pitanja te da još uvijek nisu dovoljno prihvaćeni od šire javnosti.

“Svi moji prijatelji su me dobro prihvatili i mi razgovaramo o mojim, ali i njihovim problemima, ali kada su u pitanju institucije i šira javnost, tu je već druga priča. Tu smo prepušteni sami sebi”, kazala je Majda.

Teže do posla

Osobe s invaliditetom u našoj državi teško nalaze posao. Majda je trenutačno zaposlena, na godinu dana, preko Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, čime joj je omogućeno osnivanje obrta, a bavi se dekupažom. Posao obavlja u svom domu.

“Sretna sam što sam zaposlena, nadam se i da ću nakon godine dana, kada mi ovo istekne, ponovno nešto početi raditi. U budućnosti bih željela raditi u trgovini kozmetike. Nadam se da ću  tome i uspjeti”, kazala je Majda.

Njeni dani teku, kazala je, sasvim obično, kao i kod svih drugih ljudi. Roditelji joj pomažu u njoj nedokučivim situacijama, a želja joj je imati i asistenta koji bi stalno bio uz nju i pomagao joj konstantno.

“Život provodim kao i sve osobe bez invaliditeta, samo što mi oko nekih stvari mi treba pomoć koju mi omoguće roditelji, a voljela bih da imam asistenta mojih godina, s kojim bih se družila”, zaključila je Majda.

Predrasude prema osobama s invaliditetom

U BiH društvu osobe bez invaliditeta uglavnom sažalijevaju osobe s invaliditetom i gledaju na njih kao na nesretne ljude koje ne mogu uživati u socijalnim i ekonomskim dobrobitima suvremenog društva, što podrazumijeva mogućnost sklapanja braka, roditeljstva i ostalih društvenih interakcija. Ova razina predrasuda prema osobama s invaliditetom zapravo dovodi do toga da osobe sa invaliditetom postaju društveno odbačene i sebe vide kao jednu odbačenu manjinsku grupu. S tim u vezi, generalna svijest stanovništva države, pa i županija mora se mijenjati, a osobama s invaliditetom pružiti šansa za bolje sutra.

Piše: Sanda Peco, mostar@dnevni-list.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

error: Content is protected !!