LJUBAV I MRŽNJA DODIKA I ZAPADA: Od miljenika do odmetnika

Još se spominju riječi nekadašnje državne tajnice SAD-a Madeleine Albright da je Dodik “svjež dašak vjetra na Balkanu”.  Dodik oporbene stranke naziva ‘izdajnicima’, iako je upravo današnja oporba pretrpjela teške posljedice od, nekada Dodikovog zapada koji ga je 1998. godine svojedobno i doveo na vlast, čineći ga primjerom ‘platforme’. Tzv. srpske platforme, na čijem primjeru su građene i ostale, buduće ‘platforme’, balansirane na tankoj liniji demokracije i pravičnosti.

Nitko od bh. političara na adresu međunarodne zajednice, OHR-a i SAD-a, nije uputio oštrije riječi i optužbe od Milorad Dodik, aktualni predsjednik entiteta Republika srpska i predsjednik SNSD-a, čovjek koji ovih listopadskih izbora ulazi u utrku za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Istodobno, Dodik već godinama, a u posljednje vrijeme i intenzivnije vođen nadolazećom predizbornom kampanjom, optužuje oporbu u RS-u, prvenstveno SDS i PDP za ‘šurovanje’ sa zapadom, SAD-om i OHR-om, implicirajući im, tako omiljeni, populistički pojam – izdajništvo, ali i računajući na kratkoročnu memoriju potencijalnog biračkog tijela.

Dodik je prva tzv. platforma

I, naravno, Dodik u tome uspijeva, iako je upravo današnja oporba pretrpjela teške posljedice od, nekada Dodikovog zapada koji ga je 1998. godine svojedobno i doveo na vlast, čineći ga prvim primjerom ‘platforme’. Tzv. srpske platforme, na čijem primjeru su građene i ostale, buduće ‘platforme’, balansirane na tankoj liniji demokracije i pravičnosti.

Dodik je političar koji je svoje stavove tijekom dva desetljeća potpuno preobličio što mu je osiguralo ostanak na vlasti i bez onih koji su mu omogućili strelovit uspon.

Još se spominju riječi nekadašnje državne tajnice SAD-a Madeleine Albright da je Dodik “svjež dašak vjetra na Balkanu”.

Ipak, kada se ‘klikne refresh’, dolazi se do zaključka da je upravo Milorad Dodik još jedan od neuspjelih projekata Zapada u namjeri demokratizacije BiH kojeg bi međunarodna administracija vrlo rado željela zaboraviti. Kao što to želi zaboraviti i sam Dodik.

“U diplomatskim krugovima smatraju da je Milorad Dodik politički projekt stare administracije, dakle Demokratske stranke, Madeleine Albright i Soroševog nevladinog sektora. Nemamo informacija da postoji suprotno mišljenje kada se govori o usponu i porijeklu vlasti u RS”, kazao je veleposlanik BiH u SAD-u Haris Hrle u razgovoru za Klix.ba, potvrdivši notornu činjenicu o političkom usponu aktualnog predsjednika RS-a.

Igrač Zapada

Dodikov SNSD prije 20 godina nije bila jaka politička opcija. Čak što više, u Narodnoj skupštini Republike Srpske brojao je tek dva zastupnika, Milorada Dodika i pokojnog Nenada Baštinca. Ali, Dodik je imao prozapadnu retoriku, i slovio kao ‘zapadni igrač’, te samo dva zastupnika nisu bila nikakav problem za zagovornike njegovog instaliranja u vlast, u čemu je imao podršku i konkretnu pomoć tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa i američkog veleposlanika u BiH Richarda Kauzlaricha.

Prevrat koji je tada učinjen kako bi Dodik postao premijerom RS-a do tada je bio drugi sličan primjer u mladoj i ratom izmučenoj državi BiH. Naime, sličan plan je proveden i kada je u pitanju Biljana Plavšić, nekadašnja dužnosnica SDS-a i potpredsjednica RS-a, u Haagu osuđena na blažu kaznu zbog priznanja zločina nad nesrbima.

To je bio politički tandem za koji je od strane međunarodne zajednice ocijenjeno da se radi o poželjnim partnerima i umjerenim nacionalistima. Danas su oboje sušta suprotnost i dokaz krive procjene, a u medijskim istupima Plavšićke danas se ne nazire ni ‘p’ od haškog priznanja.

Dolazak Dodika na vlast

Naime, Dodik je dokaz da se može postati premijerom i sa samo dva zastupnika od kojih je on jedan. Naravno, uz svesrdnu pomoć “zapada”, ali i široke potpore, s današnjeg gledišta nevjerojatne koalicije, zastupnika SDA, Stranke za BiH i SDP-a, odnosno ‘Koalicije za cjelovitu BiH’, koji su podržali SNSD i njihove tadašnje koalicijske partnere SNS i Socijalističku partiju RS-a.

I tako je osigurana podrška u smjeni tadašnjeg premijera Gojka Kličkovića i svrgavanju tvrdog SDS-a s vlasti.

Nevjerojatno zvuči činjenica da je u dolasku Dodika na vlast ‘presudio’ glas Hrvata i to iz Stranke za BiH, Franje Majdančića, prognanika iz RS-a.

On se, misleći da je sjednica skupštine RS-a završena, zaputio privremenom domu u Osijek, no nakon telefonskog poziva o nastavku sjednice i zahtjevu da se hitno vrati, osiguran je i krunski 42. glas od ukupno njih 83 za Dodikov politički uspon jer su zastupnici SDS-a i SRS-a, u znak prosvjeda, prethodno napustili sjednicu.

Sve ostalo postala je povijest, a za SDS-ove dužnosnike i njihove koalicijske partnere dolaze dani smjena, upitnih optužnica i skoro potpunog političkog anuliranja i slabljenja ove stranke. Od Westendorpove smjene lidera radikala Nikole Poplašena s dužnosti predsjednika RS-a, potom ostavke Mirka Šarovića s dužnosti srpskog člana Predsjedništva BiH i to zbog pritvaranja i optužbi od kojih će poslije biti potpuno oslobođen, potom smjene tadašnjeg predsjednika Dragana Kalinića od strane novog visokog predstavnika u BiH Padyja Ashdowna, smjene ministra gospodarstva Milana Bogićevića.

Ovaj niz nastavlja se smjenom više od 50 dužnosnika SDS-a. Moglo bi se kazati da je SDS zbog Milorada Dodika pretrpio nezapamćen pritisak.

No, nakon 20 godina prilike su obrnute. Dodikovi nezavisni socijal-demokrati danas su postali srpski radikali, u potpunom raskoraku s vlastitim imenom, a on sam shvatio je da je jedini način samostalnog opstanka na vlasti radikalna, huškačka, nacionalistička retorika. Pitanje je samo kako će se zapad obračunati sa svojim nekadašnjim miljenikom.

Od Dodika do Dodika

Ništa se nije moglo ispriječiti planu međunarodne zajednice za dovođenje Dodika na vlast te je k tomu i njihovo razočarenje ovom pogreškom veće. Uzalud su se povlačile teme o njegovoj sumnjivoj ulozi “biznismena” tijekom rata, trgovinskim vezama sa Fikretom Abdićem, švercu robe sa, danas mrskim Bošnjacima, kršenjem srpskog vitalnog nacionalnog interesa. Dodik je došao na vlast i točka.

No, od njegovih pomirljivih i priznavajućih izjava o Srebrenici, savezu sa međunarodnom zajednicom, orijentacijom NATO-u – danas nema ništa.

Nedavno neusvajanje Izvješća o događajima o Srebrenici, pa do agresivnih i otvorenih kritika na američko veleposlanstvo u BiH, izrugivanje OHR-a i njihovog visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, negiranje države BiH ali u kojoj želi biti član Predsjedništva…nova je, “preobražajna” retorika Milorada Dodika koji je, uzgred budi rečeno, jedan od imena s američke crne liste.

Piše: V. Herceg, dogadjaji@dnevni-list.ba

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error: Content is protected !!