KRUG 99: Tribunal ostvario svoju misiju i većinu ciljeva koje je postavio

Na redovitoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99“, tema koje je bila ”Naslijeđe Haaškog tribunala i put ka pravdi“ a na kojoj su kao uvodničari govorili Spahija Kozlić i Enis Omerović s Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, rečeno je da je mnogo taksativnih stvari koje je međunarodni Tribunal u Haagu dobro uradio.

Kozlić je, pak, naveo, da se govoriti o pravdi u eri očite globalne nepravde doima gotovo utopijski.

“Bez obzira na to, Haaški tribunal je ostvario svoju misiju i većinu ciljeva koje je postavio pred sebe ”, ocijenio je Kozlić uz opasku da je prisutno gotovo referendumsko izjašnjavanje o onome što je Haaški tribunal u proteklom periodu uradio.

On je stava da je riječ o jednoj posebnoj vrsti sociopatološkog fenomena, dakle referendumsko izjašnjavanje od slučaja do slučaja dok se, s druge strane, radi o svojevrsnoj autoindulgenciji kao nekoj vrsti posljedice kolektivne hipnoze.

”Govorim o reakcijama, napose na području bivše Jugoslavije, tj. u BiH, jer se o Haaškom tribunalu govori iz perspektive vlastitih ideologije, posebice nacionalnih, ali i drugih ideologija koje su prisutne u BiH“, rekao je Kozlić.

Omerović se osvrnuo na rad Međunarodnog kaznenog suda za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslaviju od njegova osnutka 1993. godine podsjetivši da će njegov suštinski rad nastaviti Mehanizam za međunarodne kaznene sudove.

Prema njegovim riječima, Tribunal ne treba idealizirati jer je riječ o privremenom, tj. pomoćnom sudskom tijelu UN-a koji je imao zadaću te je sudio prema, ne apstraktnom pravu i pravnim normama, već po u to vrijeme važećim međunarodno pravnim normama. Ukazao je i da pravo, a osobito međunarodno pravo, predstavlja izraz jednog vremena, odnosno međunarodnih odnosa u određeno vrijeme.

“Nešto više ću kazati o onim retrogradnim pojavama i procesima kojima svjedočimo u BiH, a to je jedan negacionizam, odnosno poglavito negiranje pravosnažno osuđujućih presuda, poglavito za međunarodni zločin genocida. To podrazumijeva i minimiziranje, trivijalizaciju žrtava počinjenih zločina, njihovo opravdavanje, osporavanje počinjenih zločina i, naposljetku, retraumatizacije žrtava“, kazao je Omerović istaknuvši da se, kad god dođe do javnog instuticionalnog negiranja najtežih međunarodnih zločina, paralelno dešava da su žrtve najtežih međunarodnih kaznenih djela u sjeni. Na koncu je ocijenio da je mnogo taksativnih stvari koje je Tribunal dobro uradio i podsjetio da je riječ o prvom međunarodnom tribunalu nakon ninberških suđenja na koncu Drugog svjetskog rata. AA

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *