KOLUMNA IVO MARKOVIĆ: Neka mi bude po Riječi Tvojoj – Let It Be

Tijekom posljednjih 50 godina jedna od najpopularnijih pjesama diljem svijeta bila je pjesma Beatlesa Let It Be. Intonira li se i danas među naprednijom 68-škom generacijom, većina će je znati ispjevati. Nedavno sam držao seminar mlađim Sirijcima, intonirao sam im tu pjesmu i nekolicina su je ispjevali iako su uglavnom bili muslimani. Duhovno zreliji studenti Franjevačke teologije znadu je i sada, pogotovu u zboru Pontanima. Pjesmu su obrađivali brojni skladatelji i pjevali brojni zborovi i pojedinci. Let It Be postala je neka vrst himna prihvatljiva i vjernicima i agnosticima i povezuje ljude u zajednicu solidarnih najčešće u kataklizmičkim i tragičnim situacijama kao što je bio 11. rujna 2011. u New Yorku, kada su komemoracije tužnih događaja, ali i u radosnim trenucima susreta prijatelja daje dublju egzistencijalnu povezanost.

Razlog tolike priraslosti srcu te pjesme prije svega je u samome tekstu. Pjesma počiva na nadobudnom tekstu, melodija je posve u službi teksta, a sva se pjesma opet naslanja na ponavljanje uvjerljive klavirske rečenice koja evidentira povlačenje u sebe i lagani meditativni izlazak iz depresije. Ključne riječi u tekstu su majka Marija i Let it be – Neka bude. Pjesnik Paul McCartney ispovijeda da mu majka Marija prilazi kada mu je teško, kada je u mučnom raspoloženju i kaže mu Neka. I kada mu dušu obuzme tmina, i kada doživi mržnju, nada se svjetlosti dana, koju otkriva buđenjem iz sna: Neka bude. Kasnije je Paul McCartney priznao da je sanjao svoju pokojnu mamu koja mu je prišla i rekla Let it be: Neka, budi blag, ne uznemiruj se, samo nastoj da te nosi struja i sve će dobro završiti.

Dakle poetika majke Marije i formule Neka bude daje pjesmi umjetničku snagu. Umjetnost vadi ljude iz svakodnevne površnosti života i odvodi ih u prostor i vrijeme u kojemu se razotkrivaju zaboravljene dubine osobe i obamrle odrednice života, u kojemu se stvara čarobna čarolija koja ostane i nakon povratka u svakodnevni život i obasjava ga novom snagom i vedrinom. Majka Marija asocira Gospu, Isusovu majku, koja je jezik vjere koja se živi u živom kršćanstvu. Djevica Marija nije samo Isusova majka, nego se po njoj izriče potreba kršćanske duše za nježnim, blagim, milostivim Bogom Majkom, za zaštitom, zagrljajem, sigurnošću. Sav teološki jezik kršćanstva je muški, dogmatski, a sav jezik vjere je nježni, majčinski, koji moli Premili moj, slatki Gospode i koji se predaje Providnosti Neka bude.

Jedna od najčešćih molitava u povijesti kršćanstva je Angelus, Anđeoski pozdrav. Nastala je u raznim oblicima već u prvim stoljećima kršćanstva, a u današnjem se obliku ustalila nastankom Franjevačkog reda u 13. stoljeću. Prvi ju je zapisao fra Sinigard iz Arezza. Franjevac Sv. Bonaventura inzistirao je da se pobožnost moljenja Angelusa proširi iz samostana na sav kršćanski puk. I tako je i bilo i stoljećima sav kršćanski svijet na jutarnji, podnevni i večernji zvon zvona pozdravljao je Gospu. Zadržali su tu pobožnost i anglikanci i protestanti. To čine i danas brojni kršćani, kršćanske radio i TV postaje osobito uvečer pozdravljaju Gospu diljem svijeta. Papa Ivan XXIII. uveo je običaj da svake nedjelje sa svog prozora pozdravi Gospu s okupljenim narodom i toga se običaja drže svi suvremeni pape. Angelus ponavlja tri retka iz Lukina evanđelja o naviještenju, a središnji je: Neka mi bude po Riječi tvojoj (Lk 1,26-38). Taj Neka mi bude, engleski Be it done unto me, latinski FIAT je temeljni znak predanosti Bogu u kršćanstvu. To je kratka formula vjere (K. Lehman), egzistencijalno Vjerovanje koje u jedan uzdah sažima sav vjernički odnos prema Bogu. Herojski naboj kršćanske duhovnosti stvarao se pod aspektom te FIAT predanosti Bogu i zaboravljen leži u nekoj nultoj razini kršćanskoga svijeta i danas u krizi vjere i Crkve.

Suvremeni čovjek se udaljava od utjelovljenja, svakako i zbog nevjerodostojnosti kršćanstva, i zaboravlja Boga, zaboravlja slobodu djece Božje i sve više tone u besmislenu ropsku dekadenciju. Suvremeni čovjek duboko osjeća bolnu prisutnost Božje odsutnosti (B. Liang) i dubinsku čežnju za zagrljajem vječnosti. Međugorska ukazanja i hodočašća su slutnja kataklizme rata i vapaj za Božjim okriljem i zagrljajem iskazana Marijom kao jezikom vjere. Bio je umro Tito, nastupa nesigurnost, sluti se raspad, slutila se ratna katastrofa, u dušama ljudi stvarao se vapaj Bogu koji se iskazao u onome što se zove ukazanje Djevice Marije. Čini se da danas integracija toga fenomena u Crkvu ide upravo tim putem, ne gleda se toliko na sama ukazanja koliko na značenje Marije u vjeri. McCartneyeva majka Marija i njezin Let it be (Neka bude) u čaroliji umjetnosti dotiču i bude ta dubinska sjećanja vezanosti za vječnost u suvremenom čovjeku i zato tu pjesmu spontano pamti i voli, zato je postala vrst himna suvremene potrebe za Bogom.

U Svjetlu riječi od svibnja 2017, 38-39. objavljen je komentar o pjesmi Let It Be. Autor tvrdi da ta pjesma nikako ne može imati veze s Djevicom Marijom jer su Beatlesi bili okultisti i rock sotonisti, pjesma nije mogla nastati ni iz kakve pozitivne duhovnosti nego iz drogeraškog budističkog i hinduističkog transa, pjesma ne izražava nikakvu predanost Bogu, nego naprotiv ona je rezignacija i nihilizam. Autor gleda na pjesmu Let It Be iz duhovosti narodnjačkog primitivizma i folk-rock idiotizma (M. Kundera) i nema sluha za više razine duhovnosti glazbe. Autor stavlja pjesmu Let It Be u kontekst urote sotonističkih snaga koje žele ovladati svijetom, a najveći im je protivnik kršćanstvo, đavao najradije ulazi u samu bit kršćanstva, u život vjere, tako stoji i iza pjesme Let It Be, đavao prožima sav ljudski život, on lebdi na svim valovima koji povezuju suvremeni svijet, on dolazi kroz sve instalacije suvremene tehnike i tu ga treba prepoznati i nagaziti.

Ideologija koja stoji iza takvoga koncepta kršćanstva počiva na strahu, strah je jedini ambijent u kojemu se može ostati vjeran Bogu i Crkvi. Propovjednici te ideologije ne znaju navijestiti Božji dolazak, ljubav Božju, slobodu djece Božje, ali su vrhunski stručnjaci za otkrivanje i iz(u)gon đavla. Prije koju godinu snimljena je propovijed u kojoj propovjednik te ideologije u propovijedi spominje đavla 32 puta, Boga 4, Isusa nijednom. A temeljni kriterij propovijedi je navještaj Božjega dolaska. Strah je suprotnost vjeri, strah je egzistencijalna nevjera, razdjelnica između magije i vjere upravo je strah, u magiji čovjek se boji Boga i zlih sila pa ih zaustavlja raznim urocima, a u vjeri vjernik ulazi u doživljaj posvemašnje ljubljenosti od Boga koji je sam Ljubav. Razlog iz kojega autor piše ovako neduhovan komentar nije pozitivna promocija ikakve duhovnosti, nego intriga. On govori o liberalnim teolozima koji napune biblioteku liberalnom teološkom literaturom očito ukazujući na Franjevačku teologiju u Sarajevu. On sam ne zna što bi bilo liberalno a što s druge strane, njemu je cilj podjela na naši i vaši, razdor, sukob, autora ne zanima nikakva istina i sklad odnosa među ljudima, on očito misli da može profitirati samo u razdoru i laži, on se očito poltronski dodvorava nekoj novoj stranačkoj eliti s kojom bi mogao izboriti neku klerikalnu poziciju.

No glavni intrigantni motiv svega komentara je degradacija konkretne osobe koja pjesmu Let It Be drži antologijskim primjerom suvremene gladi za Božjom ljubavlju. Autor kopa drugome jamu od učenog neznanja očito po svojoj mjeri. Ovaj komentar nije ni učeno neznanje, ni neznanje uopće, nego se radi o gluposti. Glupost nije manjak inteligencije, nego je posljedica nečistoće, pokvarenosti ljudskog srca (D. Bonhoeffer). Razlog zašto autor izabire upravo mene za degradaciju je u njemu, žuljam ga negdje u duši pa „talasa“ i taj razlog će bit poslan na odgovarajuće mjesto. Nevjerojatno je da Svjetlo riječi objavljuje ovako deplasirane priloge. Pogledao sam još nekoliko komentara toga autora i svaki vrvi intrigom i teološkom nekompetencijom, uistinu se čovjek mora pitati kakvi su to kriteriji uredništva lista čija je misija promocija vjere i kulture da objavljuje tekstove u kojima nema traga ni vjere ni kulture.

Piše: Ivo Marković,  ivoirm@hotmail.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *