JASNA MERDAN KOLAR ROĐENA MOSTARKA JE NAJUSPJEŠNIJA SPORTAŠICA KOJU JE BIH IKAD IMALA

Sad rijetko dolazim,ali imam želju vratiti se u Mostar

Mostarka (rođena 19. listopada 1956.) je dominirala svjetskom rukometnom scenom 80-tih i početkom 90-tih prošlog stoljeća, osvojila olimpijsko zlato (Los Angeles 1984.) i srebro (Moskva 1980.), broncu na Svjetskom prvenstvu (Mađarska 1982.), dva puta europski Kup prvaka…

IHF ju je 1990. godine proglasio za najbolju svjetsku rukometašicu

“Ako je nekome još zanimljivo…”, odgovorila mi je Jasna Merdan Kolar na upit za razgovor.

U njeno igračko vrijeme nisam imao toliko godina da bih je gledao na djelu, ali sama činjenica da postoji netko s ovih prostora s takvom sportskom karijerom, čini je itekako zanimljivom.

Mostarka (rođena 19. listopada 1956.) je dominirala svjetskom rukometnom scenom 80-tih i početkom 90-tih prošlog stoljeća, osvojila olimpijsko zlato (Los Angeles 1984.) i srebro (Moskva 1980.), broncu na Svjetskom prvenstvu (Mađarska 1982.), dva puta europski Kup prvaka s austrijskom Hypobankom, a IHF (Međunarodna rukometna federacija) ju je 1990. godine proglasio za najbolju svjetsku rukometašicu… Najtrofejnija je sportašica iz BiH.

Trenerica u Perchtoldsdorfu

Danas živi u Wiener Neudorfu, 15-tak kilometara udaljenom od Beča gdje je gradila svoju igračku karijeru poslije 28. godine, odnosno već od 1984. godine. Posljednjih godina ja radila kao trenerica u Korneuburgu, a potom i Perchtoldsdorfu. Oba ova kluba je uvela iz druge u prvu ligu, a s Korneuburgom igrala finale Kupa i prvenstva te pobijedila Hypobanku, koja je prije toga u Austriji bila neporažena 20 godina.

– Uvijek sam bila u rukometu, osim pauze 2010. godine. Međutim ženski austrijski rukomet se nije puno promijenio od vremena kad sam došla. Nema profesionalnog rada, još uvijek je to amaterizam, a od toga se ne može živjeti. Ni Hypobanka nije više što je bila, već zadnjih 8 godina nisu u Ligi prvaka, priča Jasna Merdan Kolar.

Njena izuzetna igračka karijera kao srednjeg/lijevog beka je trajala do 40. godine. Postizala je golove i skupila niz rekorda koji i danas stoje, ali ističe da je ipak bila igračica koja je igrala i za druge. Skupila je niz trofeja, a danas je teško izdvojiti najdraže…

– Bilo je puno lijepih stvari, vrlo je teško nešto izdvojiti, počevši od matične Lokomotive i ulaska u Prvu ligu, pa poslije dvije olimpijske medalje, osvajanje Kupa šampiona sa Hypom i proglašenje za najbolju igračicu na svijetu. Svi su ti trenuci bili važni i rado ih se sjećam.

Rekordi i danas stoje

Bila je šest puta zaredom prvi strijelac Jugo lige, a u Austriji postavila niz rekorda koji i danas stoje. Postigla je rekordnih 1206 golova u 163 nastupa za Austriju. Zabila je 17 golova za Jugoslaviju protiv SAD-a u LA-u 1984., a što je bio rekord OI. U prvenstvu je za Hypobanku dala 22 u jednom susretu.

– Austrijska liga je bila kao liga domaćica i hobi – pa su ti rekordi stigli usput. A bile su važne internacionalne utakmice gdje možeš pokazati što stvarno znaš. Jednostavno je išlo, ali sam zato i trenirala. Došla sam sa 28 godina u Austriju, a sa 35 sam trenirala više nego sa 23, da bih bila najbolja igračica na svijetu. Sve sam uspjela s velikim radom.

U bivšoj Jugoslaviji sportaši nisu mogli otići iz zemlje prije 28. godine. S toliko je i Mostarka otišla u Austriju i Hypobanku.

– Htjela sam otići na godinu dana, naučiti jezik i upoznati nove ljude, nisam pretpostavljala da ću igrati do 40. godine.

Dva puta prvakinja Europe

Već 1986. je s Hypobankom igrala polufinale Kupa prvaka, 1987. i 1988. su bile finalistkinje te upisale poraze od Spartaka (Kiev), da bi konačno 1989. osvojili elitno europsko klupsko natjecanje.

– Pobijedile smo Spartak koji je dominirao godinama prije i zaključili njihovu vladavinu, kaže Merdan Kolar.

Sa Hypobankom je Jasna Merdan Kolar bila osvajačica Kupa prvaka i godinu kasnije (1990.).

Kad je otišla u Austriju 1984. brzo se otvorila opcija da zaigra i za tamošnju reprezentaciju. Debi je uslijedio već 1985. godine.

– S Jugoslavijom sam osvojila skoro sve, došao je novi trener i pomlađivanje tima. Nisam više dobivala poziv i zato sam uzela austrijsko državljanstvo. To ne znači da sam se nečeg odrekla, i danas imam bosanskohercegovačko i austrijsko državljanstvo. Bilo je to za mene novo sportsko iskustvo, govori Jasna koja je zbog te odluke prolazila i neke neugodnosti.

– Bilo je neukusnih reakcija, ali vremenom se sve zaboravi. Po mom dolasku u tim Austrija je bila D grupa svjetskog rukometa, da bi 1992. nastupili na Olimpijskim igrama u Barceloni i osvojili peto mjesto, što je i danas najveći uspjeh reprezentacije.

Kad se sad osvrne na svoju karijeru, teško je pronaći nešto za čim bi zažalila.

– Nije ništa ostalo da nisam postigla, možda smo 1982. godine na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj trebali biti najmanje drugi ili svjetski prvaci (Jugoslavija je tad bila treća, op.a.). Jedino to…, kazala je Jasna Merdan Kolar.

Nije do mene, ali sumnjam da ću voditi ekipu u BiH

I danas je u rukometu kao trenerica, a njeno znanje sigurno bi bilo od velike koristi bh. rukometu.

– Nije do mene, ali prateći situaciji u bh. rukometu, sumnjam da mogu doći u poziciju voditi ekipu u BiH. Osim toga žalosno je da je BiH jedina zemlja iz bivše Jugoslavije koja nema reprezentaciju. Tek poslije dugo vremena tu je juniorska selekcija, kaže Jasna Merdan Kolar napominjući da je informirana zahvaljujući internetu.

– Stanje u bh. rukometu uopće je katastrofalno. Sve je do Saveza, financijske situacije, ali BiH je sad daleko iza ostalih jugo republika. Za mene je to neobično. Sve ostale bivše republike, posebno u muškom rukometu, su još uvijek u vrhu, Hrvatska, Slovenija, Makedonija… Uvijek je tri – četiri predstavnika na velikim natjecanjima iz bivše Jugoslavije. Mislim da imamo talente, ali vjerojatno nismo u korak s vremenom što se tiče financijske situacije. BiH je i jedina država koja nema penzije za zaslužne sportaše.

RSBiH me zvao za promociju, a na utakmice ne

S Rukometnim savezom BiH je imala kontakt pred organizaciju SP-a za juniore 2013. godine.

– Pozvana sam da sudjelujem u organizaciji, bila sam dva puta u Sarajevu. Ali nisam bila pozvana kad je bilo SP. Zvali su me za promociju, a onda na utakmice ne… Ne znam iz kojeg razloga.

Doći ću po nagradu za životno djelo

U rodni Mostar rijetko dolazi…

– Moram priznati da rijetko dolazim u Mostar. Možda ću u budućnosti malo više, ali dosad rijetko.

A u Sportskom savezu Grada Mostara je čeka i nagrada za životno djelo koju je dobila još 2013. godina…

– Znam za tu nagradu za životno djelo, bilo je kontakta povodom toga, ali nismo se uspjeli dogovoriti da se nađemo i da preuzmem nagradu. A nisam bila u mogućnosti doći… Kad dođem u Mostar, javit ću se.

Postoji želja da se vratim

Već je preko 30 godina van rodnog grada, ali doza nostalgije i dalje postoji…

– Iskreno postoji želja da se vratim, ali vrlo je teško definirati sve okolnosti. Vremena su se promijenila, što je normalno, a mislim da je zbog ovog rata to još ekstremno promijenjeno. Volim svoj grad i rado se sjećam onoga kako je prije bilo. Kad dođem, moj grad sad izgleda sasvim drukčije. Ipak volim da dođem i razmišljam da se možda vratim i živim tamo. Međutim imam dvoje djece koji su odrasli u Austriji i svoj život vode tu, pa ništa nije baš tako jednostavno. Ali vidjet ćemo, tko zna što sutra donosi.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *