INTERVJU Segor Hadžagić: Mislim da je većinu gledatelja predstava udarila “u pleksus“

U Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar premijerno je izvedena predstava “Preobražaj”, prema motivima pripovijesti Franza Kafke, u adaptaciji i režiji mladog  bh. redatelja Segora Hadžagića, dramaturga, glumca, kazališnog i filmskog kritičara… Segor Hadžagić danas je tim povodom naš sugovornik.

Segore, Jeste li zadovoljni načinom na koji je mostarska publika primila predstavu?

– Blago začuđen. Publika i kritika su zaista sjajno prihvatili predstavu. Ovacije na premijeri razbijaju stereotipna razmišljanja da nama samo treba komedija i zdravog smijeha. Mislim da je većinu gledatelja predstava udarila “u pleksus“.

Zašto je “Preobražaj“ jedno od temeljnih djela 20. stoljeća?

– Gregor Samsa, glavni junak novele je simbol bešćutnosti birokratskog aparata koji prožima  svaki segment našeg života. Sto godina  nakon objavljivanja Preobražaja promijenila se samo fasada birokratskog sistema.

Kafku nazivaju jednim od središnjih spiritualnih pisaca 20. stoljeća. Slažete li se s tom tvrdnjom?

– O tome se zaista mogu pisati eseji, izvlačiti religiozni simboli i metafore, alegorije. U principu se slažem, no ono što je meni najzanimljivije kod Kafke je kombinacija beskrajne rezignacije i humora, koju čini mi se rijetko tko  vidi. A to mi se čini suštinskim u Kafkinim djelima. Pored sve bešćutnosti sistema, nevidljivih sila koje pokreću naše živote, mraka i tjeskobe, Kafka je prije svega iznimno zabavan i duhovit pisac.

Velika su se svjetska imena bavila Preobražajem. Poslužio je kao osnov za kazališne komade,filmove, libretto za operu, balet… No, u BiH je prvi put izveden u Vašoj dramatizaciji  i režiji u HNK Mostar? Znači li Vam to puno?

– Apsolutno. Nije mi bio cilj pisati povijest, da budem iskren nisam ni znao za taj teatrološki podatak, ali on sada, nemojmo se lagati, daje izvjesnu težinu.

Sjećam se jeze koja me je prožimala kada sam prvi put čitala Preobražaj. Kako ste ga Vi doživjeli?

– Moram priznati, svijet posvemašnje alijenacije, tjeskobe, i bešćutnosti birokratskog aparata koji predstavljaju stereotipan opis tzv .kafkijanštine, bio mi je u drugom planu. Najviše me „pogodio“ ton mirne rezignacije Gregora kao kukca i zaista beskrajni humor koji okružuje sav taj užas.

Kako tumačite Kafkine riječi da “knjiga mora biti sjekira za zaleđeno u nama”?

– Ako nas knjiga ne pogodi tamo gdje najmanje očekujemo, ako ne otvori nešto zatomljeno u nama, ona nema smisla. U protivnom bi bila samo zabavno štivo.

Tko je bio Gregor Samsa u Kafkino vrijeme, tko je on danas?

– I u Kafkino vrijeme i danas, Gregor je žrtva sistema, točnije besmislenog rada. Promijenili su se samo akteri i sistem. Danas su oni moderni, korporativni ljudi koji govore nerazumljivim jezikom punim tzv. profesionalnih i profesionaliziranih riječi koje bukvalano ne znače ništa.

Čime tumačiti okrutno postupanje Gregorove obitelji prema njemu?

– Time što su Gregora promatrali kao hranitelja obitelji, a ne ljudsko biće. U njemu su vidjeli funkciju, a ne čovjeka od krvi i mesa.

Imali ste izvrsne suradnike u radu na novom djelu…

– Da! Glumci Bojan Beribaka, Ivan Skoko, Miro Barnjak, Angela Bulum, Nikolina Marić, scenograf i kostimograf Vedran Hrustanović, koreografkinja Ena Kurtalić, animatorica Aleta Rajič i kompozitori Andrijan Zovko i Nedim Ćišić, sve su to ljudi koji su dali ogroman kreativan doprinos i originalan autorski pečat predstavi. I ova predstava je, siguran sam, samo početak naše trajne suradnje.

Provedite nas kroz vaš životopis. Sjećam se sjajne Ljepotice iz Leenanea koju ste režirali u Mostaru. Što je ta predstava značila Vama?

– Bavio sam se pisanjem pozorišnih i filmskih kritika, režirao sam kratki film, radio kao dramaturg, novinar, odnedavno i glumim, izvodeći svoj stand up KLASICI U TRANZICIJI. Ljepotica iz Leenanea je bio moj redateljski prvijenac u kazalištu, sudeći po reakcijama publike veoma uspješan. U našoj sredini, prilike se teško dobijaju, a kada je dobijete imate imperativ da je iskoristite. Mislim da sam, uz pomoć sjajanog glumačkog ansambla to i uspio i tako sebi otvorio put novim redateljskim avanturama.

Danas, kao dramaturg, osmišljavate program Pozorišta mladih u Sarajevu. Što se zbiva na sceni tog teatra u tekućoj sezoni?

– S novom direktoricom dr. Lejlom Panjeta osmislili smo program koji se bazira na klasicima, tako da smo u novu sezonu ušli s predstavom Mali Princ, u režiji Slobodana Perišića, trenutno pripremamo Beskrajnu priču po romanu Michaela Endea, u režiji Christophera Perditta, a u listopadu bi trebali realizirati Tom Sawyera u režiji Adisa Bakrača

Kako ste se Vi uopće našli na Akademiji i u teatru? Gdje i kako ste odrastali?

– Zapravo sam na Akademiju došao s namjerom da postanem filmski scenarist. Onda sam pogledao na MESS-u Macbetha, briljantnog litvanskog redatelja Elmiuntasa Nekrošiusa i tu sam se zaljubio u teatar. Odrastao sam kao tipična kombinacija geeka i freaka. Manijakalno sam čitao, manijakalno skupljao cd-ove, gledao filmove. Tzv. civilni život me nije pretjerano zanimao.

Što držite zadaćom teatra?

– Da omogući ljudima da u svijetu buke i bijesa, osjete tišinu i drugog pored sebe. Da osvijeste sebe kao pripadnika zajednice.

Što Vam znači umjetnost općenito ?

– Otpor.

Vrše li naši teatri svoju zadaću?

– Zaista rijetko. Uglavnom podliježu jeftinoj estradizaciji i populizmu.

Kojih se predstava na kojima ste radili najradije sjećate?

– Macbeth Elmiuntasa Nekrošiusa, Pometenpanestao Victora Bodoa, Hamlet.snovi Andrija Žoldaka, Ivanov Tamasa Ašera, Drrream Vita Taufera…

Koje pisce rado čitate?

– Uvijek se vraćam Kafki, Danteu,  Thomasu Bernhardu, Samuelu Beckettu, Marku Twainu, Williamu Faulkneru, Haroldu Pinteru, Bibliji, Kur’anu …

Koju glazbu slušate?

– Od baroka preko krautrocka do free jazza.

Imate li hobi?

– Manijakalno pravljenje lista knjiga koje trebam pročitati, za što će mi trebati dva života.

Razgovarala: Vesna Hlavaček, kultura@dnevni-list.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error: Content is protected !!