INTERVJU ORLANDO DUQUE Ljudi u Mostaru me podupiru i to jako cijenim

Orlando Duque Legenda ‘Clif divinga’, sporta koji se zahvaljujući Starom mostu na velika vrata pojavio u Mostaru zadnjih godina, trenutno je vodeći u poretku Svjetskog prvenstva, s deset bodova prednosti ispred Britanca Garya Hunta. Polovica je natjecanja, a tri stanice prije kraja. Slijedi natjecanje u Teksasu, a onda dolazi na red i Mostar koji je pretposljedna stanica 16. rujna. Popularni Kolumbijac i jedan od najomiljenijih skakača u Bosni i Hercegovini i Mostaru, u ekskluzivnom intervjuu o svemu pomalo govori za Dnevni list.

Posvetio sam život skokovima

Orlando, ponovo ove godine dolazite u Mostar u okviru Red Bull Clif Diving prvenstva. U Mostaru su skokovi u vodu velika tradicija. Mostarski skakači počinju svoju skakačku karijeru od malih nogu sa stijena na Neretvi. Kako to izgleda u Kolumbiji?

Da, velika je tradicija skokova u vodu u Mostaru. Ja mnogo godina skačem, od visokih stijena do vrhova mostova i veoma je lijepo moći se natjecati ovdje. U Kolumbiji skokovi u vodu nisu najpopularniji sport. Tamo se preferiraju nogomet i biciklizam. Međutim ja od djetinjstva volim osjećaj biti u zraku. Prije sam igrao nogomet, kao i svako drugo dijete u Kolumbiji, a nakon nogometa bih išao na bazen gledati skakače. I tako, malo po malo, na bazenu me ugledao trener  i pozvao da vježbam. Takvo treniranje i natjecanje se isplatilo i godinama kasnije me dovelo do osvajanja nagrada.

Što je potrebno imati i uraditi da postaneš Orlando Duque, legenda ‘clif divinga’?

Puno vremena, skačem preko 30 godina i moje pripreme traju dugo. Ako netko pokušava postati legenda ovog sporta i uspjeti u kratkom vremenu neće uspjeti. Ja sam posvetio svoj život ovome. Pobrinem se da uradim sve pripreme koje su potrebne da osiguram najmanje željenu razinu. Nisam rekao da ću ovo postati, samo da želim biti uspješan i da želim pobijediti, a rezultati su se pojavili s vremenom. Glavno u svemu tome je da sam morao raditi puno i postizanje ove razine nije bilo lagan zadatak.

Ovo natjecanje u kojem sudjeluješ obilazi gotovo cijeli svijet, mnogo zemalja se obilazi i puno se putuje, kako se pripremaš za skokove? Kako izgleda trening  profesionalnog skakača za skokove ove vrste?

Jedna od težih stvari je što moramo toliko puno putovati u razne dijelove svijeta te je teško održavati redovno treninge. Kada sam doma u Kolumbiji idem na treninge svaki dan, na bazenu odradim tehnički dio priprema, osiguram da su svi tehnički elementi skoka savladani. Također odradim trening u dvorani, imam trenera s kojim radim fizičke treninge koji me pripremaju za natjecanja. Taj dio je lakši jer imam rutinu. Međutim, kada se putuje postaje teže jer moram naći odgovarajuće mjesto za trening, najmanje dvoranu ili neko drugo odgovarajuće mjesto koje može poslužiti za održavanje treninga. Neka mjesta na koja putujem su dosta daleko i teško je pronaći mjesto za trening, ali tada mogu odraditi bar pripremu za skokove jer je sigurno da smo uvijek blizu vodi.

Mozak šalje poruku: ‘budi oprezan, pazi se, može biti opasno’

Kada se strmoglaviš s litice ili mosta visokog nekoliko desetina metara, u tih nekoliko sekundi  prije, za vrijeme i poslije skoka, što ti prolazi kroz glavu?  Kakve emocije skakač kao Ti proživljava u tim trenucima? Je li sve samo automatizam?

Kada skačem s nekog visokog mjesta, u tim sekundima tijekom skoka osjećaj je odličan. Prije skoka imam osjećaj nekog straha, to je osjećaj koji prirodno dobijem, mozak šalje poruku: ‘budi oprezan, pazi se, može biti opasno’. Međutim, kada sam u zraku uživam u skoku, znam što radim, koncentriran sam na skok, da odradim sve elemente kako treba. Nakon skoka sam jako sretan, kao neka navala sreće kada sve prođe kako treba. Volim taj kontrast brige prije i sreće i zadovoljstva poslije skoka. Razlog zašto volim skokove sa stijena više od skokova u bazenu je to što skokovi sa stijena nisu automatizirani. Skokovi u bazenu jesu, sve se toliko ponavlja da se može izvoditi skoro bez razmišljanja. Kod skokova sa stijena moraš stvarno razmišljati i biti oprezan, nemaš toliko puno vremena za uvježbati skok. Zato i jest veći izazov i uzbudljivije.

Neki kažu da ni za živu glavu ne bi ni pokušali napraviti skokove kakve ti izvodiš. I naravno, znamo da taj sport nije za svakoga. Ali, koliko je u biti clif diving opasan sport? Jesi li nekada bio svjedok nekih neželjenih situacija na samom natjecanju?

Ovaj sport nije samo opasan već je i dosta težak. Da bi se izveli skokovi koje ja izvodim mora se puno vježbati. Nakon treninga se moraju savladati vlastiti strahovi kako bi se moglo skočiti sa litica s kojih ja skačem. Nije samo opasno već i dosta komplicirano, i to ne samo izvedba težih skokova već i najobičniji skok s takvih visina može biti opasan.  Vidio sam nekoliko loših slijetanja, skakači promaše doskok. Skupina skakača koja sa mnom putuje, natječe se, ili s kojima sam bio u kontaktu je veoma profesionalna i iskusna, pa se to ne događa često. Ponekad,  kada se i dogodi loše slijetanje u vodu, tu bude medicinsko osoblje koje to nadzire, postoje stručne procedure u takvim slučajevima. Nikada se nije dogodilo ništa veoma loše, iako sam čuo za slučajeve po drugim natjecanjima. Na našim događajima se trudimo da sve bude pod kontrolom. Skakači se dobro pripreme kako bi se izbjegli mogući incidenti.

U Mostaru će biti neizvjesno

Dolazak Red Bull Clif Divinga u Mostar,  dodatno je promovirao i domaće tradicionalne skokove.  Da li si nekada imao priliku pogledati neke od tih skokova?  Što misliš o njima? Što bi trebalo učiniti da eventualno jednog dana neki skakač  iz Mostara krene možda i tvojim stopama?

Jedan sam od sretnih skakača koji je imao priliku biti u Mostaru od rekonstukcije Starog mosta. Bio sam na ceremoniji ponovnog otvaranja, više puta na tradicionalnim skokovima, doista uživam ovdje i stekao sam mnoga prijateljstva tokom godina. Emir Balić je netko koga poštujem i poznajem od prvog dolaska u Mostar. Poštujem skokove koje izvode, njeguju tradiciju i to je nešto što im pripada, dio kulture. Kako bi napredovali u našem pravcu za njih bi sljedeći koraci bili poraditi na tehnici skakanja. Oni izvode tradicionalne skokove, a to nije vrsta skokova koje mi izvodimo na našim natjecanjima. Znači samo poraditi na tehnici sukladno zahtjevima naših skokova, jer postoje određena pravila koja se moraju slijediti na našim natjecanjima. Moja poruka za njih je da su već jedan dio zadovoljili jer imaju hrabrosti skočiti sa Starog mosta. Ukoliko žele, samo neka porade na tehnici i sigurno za nekoliko godina ili čak mjeseci mogu biti spremni da se s nama natječu.

U ovom trenutku kada postavljamo ova pitanja Ti si vodeći u ovogodišnjemo ukupnom poretku , upisao si i prvu ovogodišnju pobjedu.  U Mostaru si svojim skokovima stekao velike simpatije Mostaraca, moglo bi se čak reći da navijaju za tebe. Očekuješ li da ćeš na ovogodišnjoj predzadnjoj stanici možda čak i ovjeriti  novu titulu ukupnog pobjednika u ekstremnim skokovim u vodu?  U kakvoj su formi konkurenti?

Da, pobijedio sam u Portugalu zbog čega sam jako sretan. Ljudi u Mostaru me dosta podupiru i to jako cijenim. Mislim da je jedan od razloga i što su me vidjeli toliko puta, kao i moj dokumentarac koji završava scenom iz Mostara. Znam da to cijene kao što i ja cijenim njih. Nadam se da ću ostvariti  dobar rezultat. Osvajanje naslova u Mostaru je neizvjesno do samog kraja, imam dobar osjećaj ali isto imaju i drugi skakači. Trenutno je jako tijesno pri vrhu između 5-6 mjesta, i mogu reći da bilo koji od tih momaka ima šansu za pobjedu. Ja radim dosta kako bih osigurao prvo mjesto, i nadam se da mogu odraditi dobro natjecanje u Mostaru i ostvariti rezultat budući da imam dobre rezultate prošlih nekoliko godina. Želim odraditi dobro natjecanje i znam da će ljudi uživati. Što je najvažnije, osjećam se dobro.

Mostar je jedno od mojih omiljenih mjesta

Dosta puta si do sada dolazio u Bosnu i Hercegovinu i u Mostar, koliko si imao priliku upoznati ovu zemlju i grad? Šta ti se posebno sviđa ovdje,  šta bi volio da bude drugačije?

Bio sam nekoliko puta u Bosni i Hercegovini kao i u Mostaru. Uživam šetati gradom, volim taj osjećaj Starog grada, Stari most je predivan kao i pogled na Neretvu. Također uživam u hrani, ćevapčići su nešto što moja supruga i ja obožavamo kada dođemo. Tijekom godina vidim da sve više turista dolazi, to pokazuje da je ljepota netaknuta kao i grad. Ovo je jedno od mojih omiljenih mjesta od prvog puta kada sam došao ovdje negdje 2002. -2003. godine, neka ostane kakvo jeste.

Višestruki si svjetski prvak s titulom legende ovog sporta, kako pronalaziš nove motive za sportske izazove i koliko dugo još misliš skakati?

Hm, kako održavam motivaciju? Uživam u natjecanju, uvijek sam uživao u natjecanjima od mladosti. Samo saznanje da imam natjecanje za nekoliko tjedana drži me motiviranim i tjera da treniram i pripremam se. Imati ću 43 godine na ovom natjecanju kada dođem u Mostar i bliži se vrijeme za mirovinu. Moj plan je ići u mirovinu 2019. godine kada napunim 45 godina. Međutim to ovisi i od toga kako se moje tijelo bude osjećalo. Ako se budem osjećao stvarno dobro i pobjeđivao narednih godina možda malo produžim, ali ovo je trenutno plan koji imam. Imao sam sjajnu karijeru, veoma uspješnu i zadovoljan sam s postignutim. Ali to je priroda ovog sporta, tijelo stari, nije isto i vrijeme je za prestanak.

Čime se planiraš baviti nakon završetka karijere?

Nakon završetka natjecateljske karijere namjeravam ostati u sportu. Ponovno sam izabran za člana Tehničkog povjerenstva za skokove u vodu u FINA-i (op.cit. Međunarodnoj plivačkoj asocijaciji) i tu poziciju ću zadržati do 2021. godine. Također sam izabran za člana Povjerenstva sportaša također u FINA-i i tu poziciju ću također zadržati do 2021. Moj glavni cilj sada je nastaviti raditi na skokovima u vodu i osigurati da rastu kao sport i uključe se u Olimpijske igre, tako da ima još posla oko toga. I iako se možda neću natjecati želim sudjelovati, postoje projekti koje želim završiti prije nego završim sa skakanjem. To nije nešto što sam započeo kao posao, već zato što u tome uživam i želim uživati što duže mogu.

U čemu Orlando Duque uživa i čime se bavi kada ne skače, imaš li neke  posebne hobije kojima voliš da se baviš tijekom odmora?

Kada ne skačem i ne treniram odmaram sa suprugom, gledamo tv, idemo na plažu i radimo stvari koje nas smiruju. Tijekom godine je stalno uzbudljivo, puno putujemo, radimo dosta toga i u slobodno vrijeme se volimo opustiti, imati vrijeme samo za nas, napuniti baterije kako bismo mogli nastaviti sa pustolovinama.

Piše: G.S., mostar@dnevni-list.ba

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *