INTERVJU Dragana Parmać: Naš algoritam može riješiti problem nelikvidnosti bh. poduzeća!

Mlada ekspertica za financije, direktorica Rollsofta, Mostarka Dragana Parmać našla je rješenje za probleme nelikvidnosti bosanskohercegovačkih poduzeća. Razvijanjem softwarea sa algoritmom za prebijanje kompatibilnih dugova i potraživanja, Parmać je našla način da bh. firme izađu iz lanca međusobnih potraživanja koja blokiraju likvidnost poslovanja. Na taj način, ova stručnjakinja smatra da je moguće u znatnoj mjeri riješiti problem nelikvidnosti u BiH.
Sustav prebijanja potraživanja i dugovanja putem algoritma dokazano funkcionira. U posljednja dva ciklusa kompenzacija, čak 75%  tvrtki koje su unijele svoja nenaplaćena potraživanja i dugovanja u algoritam, ostvarilo je znatne rezultate. Idući krug kompenzacije održat će se krajem srpnja. Parmać naglašava da se puno više tvrtki moglo okoristiti ovim sustavom i poboljšati svoje financijsko stanje.

O svom radu i dosadašnjim rezultatima, mlada stručnjakinja i poduzetnica, Dragana Parmać govori za Dnevni list.

 Koji su po Vama najveći problemi bh. gospodarstva?   

Lijepa naša BIH vrvi raznoraznim gospodarskim problemima, a dva su možda najveća: jedan psihološki – tzv. “sutra ću” i  jedan ekonomski -“ne mogu ti platiti jer meni nisu platili”.

To ”sutra ću” je definitivno dio naše zbilje. Kako Vi na to gledate?

Ovo “sutra ću” je brojne projekte unazadilo mjesecima, neke možda i godinama – i svi smo kao društvo krivi-nismo svjesni da snosimo odgovornost za svako “sutra ću” na koje smo ikad i pomislili, a kamoli izvršili. Moramo postati svjesni da živimo u realnom vremenu u kojemu trebamo stvarati vrijednosti – aktivno pomagati svaki pokušaj i projekt koji stvara vrijednost, pa svako odugovlačenje posljedično automatski stvara gubitak.

Svako “sutra ću” ekonomski boli – od tete na šalteru bilo kakve institucije, do čovjeka koji popravlja kamione, momka koji treba dovršiti programiranje nekoga softvera i tako redom – i sve to akumulirano doprinosi tome da BIH ima jako spora ekonomska kretanja (neki bi rekli -ako uopće ima ikakva kretanja). Bojim se da smo se svi zajedno previše opustili. ovo “sutra ću” mora ostati rezervirano samo za neke izvanredne situacije.

Blokirano 10 milijardi eura

A što je s ”ne mogu ti platiti jer meni nisu platili”?

Ovo “ne mogu ti platiti jer meni nisu platili” -stručno poznat kao nelikvidnost je gorući problem gospodarstva u BIH jer uništava mala i srednja poduzeća koja nemaju zalihe novca. Također dovodi do ukupne propasti poduzetništva jer je vrijeme naplate već odavno prešlo stotinu dana.

Situacija je postala alarmantna – dobavljači praktično kreditiraju poduzetnike ili poduzetnici trče bankama po kredite za obrtna sredstva ili zaviruju u crne čarape (ukoliko takve još uvijek imaju) da bi nadomjestili novac koji su im njihovi kupci trebali platiti.

Po nekim izračunima koje smo radili kolege i ja, cijenimo da je u ovom problemu zakopano otprilike 10 milijardi eura samo u BIH (a ni regija ne stoji ništa bolje).

Gdje je novac i kako je dolazi do nelikvidnost? Kako bismo to pojednostavljeno objasnili našim čitateljima?  

Evo jednog praktičnog primjera takve situacije, vrlo pojednostavljenog radi boljeg shvaćanja. Marko otvorio građevinsku tvrtku i pogodio s Jozom da mu izgradi kamenu kuću za odmor u njegovom starom selu. Marko poskočio, naručio kamen (i radnike i sve ostalo), platio kamen, napravio kuću Jozi i izdao mu račun (i fiskalni naravno, da porezna ne zamjeri). Uredno je Jozo na račun stavio uobičajeni rok dospijeća od 30 dana. U međuvremenu je naš Marko pogodio novi posao da susjedi Anki izgradi betonsku garažu. Marko očekuje da će mu Jozo najkasnije za 30 dana platiti pa će onda Marko moći dalje naručiti i platiti beton za sljedeći posao (platiti radnike, poreze itd.). No, Jozo je recimo dobio otkaz na poslu i sada ne može platiti Marku unutar 30 dana – zapravo Markova je naplata duga od Joze postala vrlo neizvjesna. Kako je Marko pogodio sa susjedom Ankom da će joj izgraditi garažu Marko mora naći način da nabavi beton i plati radnike bez obzira što mu Jozo još nije platio. I što se događa – Marko se dogovori s dobavljačem betona “da ga malo pričeka” s plaćanjem po sistemu “dođem te” i tako počinje začarani krug nelikvidnosti. Markova tvrtka dobavljaču ne može platiti jer tvrtki kupac nije platio. Primjer je jednostavan, ali upravo ovakve probleme s kupcima i dobavljačima prolazi većina tvrtki u BIH.

Algoritam za prebijanje dugova i potraživanja

Kakvo rješenje Vi nudite? 

Mi smo se odlučili primijeniti jedno staro rješenje na moderan način. Još je Jugoslavija poznavala sustav multilateralnih kompenzacija u okviru SDK – Službe društvenog knjigovodstva. Mi smo stvorili moderan software s heurističkim algoritmom koji rješava ovu prednje opisanu situaciju kao i brojne slične upravo primjenjujući metodu multilateralnih kompenzacija. Da odmah napomenem – mi se ne bavimo otkupom potraživanja (faktoringom i cesijom) niti na bilo koji način radimo s gotovim novcem ili bankovnim računima svojih klijenata.

Recite nam nešto o algoritmu za prebijanje dugova koji ste razvili 

Kako to radi? Pojednostavljeno gledajući, recimo da firma A duguje firmi B, firma B duguje firmi C, firma C duguje firmi A. Sve što je potrebno je da poduzeća unesu svoja potraživanja/dugove  u algoritam.

Nakon unosa svih potraživanja, algoritam samostalno iznalazi najbolje moguće rješenje za prebijanje potraživanja/dugova. Što je više firmi unijelo svoja potraživanja, software s algoritmom ima više prostora za iznalaženje rješenja.   

Kakvi su dosadašnji rezultati? 

Sustav prebijanja potraživanja i dugovanja putem algoritma dokazano funkcionira. Čak 75%  tvrtki koje su unijele svoja nenaplaćena potraživanja i dugovanja u algoritam, ostvarilo je rezultate na posljednjem krugu kompenzacije. Količina nenaplaćenih dugova bh. firmi se procjenjuje na milijarde konvertibilnih maraka, obzirom da većina gospodarskih subjekata i dalje ne koristi prilike koje pruža algoritam za kompenzacije.

Svi žele poboljšati svoju financijsku situaciju, no gospodarstvenici se još jednostavno nisu navikli da imaju mogućnost iskoristiti algoritam koji će to uraditi umjesto njih. Potpuno sigurno, potpuno transparentno i s potpuno zaštićenim podacima. Riječ je samo o pametnom i efikasnom načinu rješavanja sredstava koji se primjenjuje širom svijeta i koji je, u malo drugačijoj formi, bio u redovnoj uporabi za vrijeme bivše Jugoslavije  kao sustav multilateralnih kompenzacija u okviru SDK – Službe društvenog knjigovodstva.

Recite nam nešto o svojoj karijeri do sada 

Nakon diplomiranja u oblasti Financijsko pravo i financijska znanost na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, vratila sam se u Mostar i započela karijeru u odvjetničkom uredu. Nakon kratkog vremena, prešla sam u notarski ured, gdje sam radila na spremanju dokumentacija potrebnih za osnivanje poduzeća. Nakon položenog pravosudnog ispita, četiri godine sam provela radeći kao pravni stručnjak na likvidaciji jedne od bosanskohercegovačkih banaka.

To su bile prilike da izučim “zanat”, financije, novčane tokove, bilance i sve ostale “dosadne” stvari o kojima zapravo ovisi funkcioniranje i život svakoga pojedinca. Imala sam sreću da upoznam divne ljude koji su bili strogi ali pravedni učitelji i sprijateljim se nekako s tim neobičnim i specifičnim svijetom bankarstva. Nakon toga sam pokrenula inicijativu sa međunarodnim i domaćim stručnjacima sa višedesetljetnim iskustvom u financijskim softverima, razvijen je algoritam za kompenzacije i to je poglavlje u kojem se sad nalazim.

Vratila se u Mostar da pomogne

Vi ste jedna od rijetkih mladih stručnjakinja koja se odlučili vratiti i svoju karijeru graditi u Mostaru, zašto? Imali ste raznih ponuda.             

Ponuda je itekako bilo, ali sam se odlučila vratiti u Mostar. Možda je Šantić bio u pravu kad je napisao da sunce tuđeg neba ne grije kao ovo naše. Šalu na stranu, iskreno vjerujem da će naše društvo napredovati i ja želim pomoći da stvari budu bolje. Mislim da svi trebaju dati svoj doprinos u polju koje poznaju. Ja poznajem pravo i financije. Vrijeme je da na gospodarsku scenu stupe stručnjaci i učeni ljudi koji će znati kako da pokrenu situaciju s mrtve točke. Jednostavno nam nema druge.

Na što ste najviše ponosni? 

Čudno je to, ali kad sve zbrojim i preberem – čini mi se da sam najviše ponosna na svoj broj mobitela!

Isti je moj broj od izuma mobitela do danas – nikad nije bilo nikakve potrebe da se mijenja. U prijevodu –  nikada se i ničega nisam bojala ili stidjela da bih radi toga mijenjala broj – koji čitav grad i pola regije poznaje. Mene su svi uvijek mogli naći kad god su me trebali bilo radi prijateljskog smijeha ili vrlo teških i ozbiljnih stvari.

Ta stabilnost i odgovornost koja se manifestira u nepromijenjenom broju mobitela – možda je moj najveći privatni uspjeh u radu s ljudima.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *