Ima li Komšić snage za još jednu pobjedu?

Željka Komšića su nakon izbora 2006.godine legitimirali ugledni bosanski franjevci i tada je morao samo elegantno i jasno poručiti da je doista hrvatski član Predsjedništva i bez kompleksa početi govoriti hrvatskim jezikom i obilaziti područja gdje Hrvati imaju najveće probleme. Danas se bošnjaštvom, bosanstvom i muslimanstvom ponosi ljevičar Denis Bećirović.

 

Samo pri spomenu Željka Komšića naježi se svaka dlaka pogubljenom Hrvatu pa i onom koji se noću preznojava od bivšega ”ujdievca” danas novokomponiranoga hrvatskog vođe Dragana Čovića.

Novi mogući bošnjački inženjering i novi izvjesni četverogodišnji Komšićev mandat ne bi mogli provariti niti nekadašnji, danas razočarani i iznevjereni, simpatizeri lidera DF-a, a članstvo stožerne stranke bi zahvatilo kolektivno bjesnilo. Brojne je, naizgled benigne, pogreške činio Željko Komšić u 8 godina svoga stolovanja u državnom Predsjedništvu, a pred inatsku borbu za novi mandat djeluje još bahatije i odbojnije prema ”svom” narodu od kojeg bi trebao dobiti zavidan broj glasova, a time i legitimitet i legalitet u predstavljanju.

Ne može nitko objektivan griješiti dušu, pa čak niti u HDZ-u BiH, da je Komšić radeći u Predsjedništvu nanio neku neoprostivu štetu Hrvatima, ali on naprosto nije smogao snage da nekim, možda za njega nebitnim sitnicama, osvoji srca i prigrabi empatiju prije svega hrvatskog naroda, a da pri tome ne postane omražen drugim narodima i građanima. Ostao je nekako gorak okus da se Željko Komšić zapravo utrkivao u dodvoravanju sarajevskoj jaliji zabadajući prst u oko Draganu Čoviću i „trećem entitetu“, grčevito se boreći s optužbama da nije ”autohtoni Hrvat” i s mišlju da mu je samo ime i prezime posve dovoljno da ispuni tu ustavnu odrednicu ”iz reda hrvatskog naroda”, o popunjavanju tročlanoga Predsjendištva BiH.

Negiranje hrvatstva

Protraćena dva mandat u tom iščašenom prepucavanju je velika i sada nenadoknadiva šteta, i osobno za Komšića, ali i za iznevjerena očekivanja velikog broja Hrvata koji su puno očekivali od te ”svježe krvi” u Predsjedništvu BiH. Opći je dojam kako je paranoično negiranje hrvatstva, neučenje i nekorištenje hrvatskoga jezika s posprdnim komentarima i vješanje Titove slike u uredu hrvatskog člana Predsjedništva trajno ogadilo Željka Komšića kod ogromnoga broja Hrvata.

I drugima je dosadio njegov ”kratki fitilj” i nedorasle poruke vođama iz susjedstva tipa ”dalje od BiH, dobit ćete po prstima”. Možda to njemu danas nije jasno i nije bitno, ali je moglo biti apsolutno drugačije. Nakon izbora 2006. godine Komšića su podržali ugledni bosanski franjevci, bio je njihov gost na ”živim jaslicama” na Kovačićima, na polnoćkama na Bistriku. Željeli su mu se približiti i brojni hrvatski poduzetnici iz Bosne, ali i iz Hercegovine.

Čak su i neki poznati politički i obavještajni likovi postali dio okruženja Željka Komšića. Ali svojom arogancijom samo prema hrvatskim nacionalistima i bespogorovnim svrstavanjem uz bošnjačke ”patriote”, Komšić je sve to jeftino pustio niz vodu. Da se prisjetio pokojnoga Joze Križanovića, nekadašnjeg hrvatskog član državnog Predsjedništva, koji je unatoč kritičnoj ”hrvatskoj” histeriji uperenoj protiv tadašnje ”američke” Alijanse za promjene, imao mudrosti i hrabrosti pa javno kazati da je prije svega hrvatski član Predsjedništva BiH zbog čega je uvijek mogao bez problema doći u svoju Središnju Bosnu i bio je dragi i uvaženi sugovornik. Šteta što je pokojni Jozo rano umro sa svojim razboritim, izbalansiranim stajalištima.

Komšićeve pogreške

Komšićeve pogreške ne želi i neće ponoviti kandidat SDP-a, ljevičar iz Tuzle Denis Bećirović. On je na inauguraciji svoje kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH gromovito naglasio da je prije svega ponosni Bošnjak, pa onda i Bosanac i musliman. Netipično za ljevičare, pa i Komšićevog habitusa, ali Bećirović je samo izustio ono što je dominantno i u SDP-u, a što Željko Komšić nije smio ili nije htio.

Na koncu podsjetit ćemo zbog čega je Komšić sve to lagano ispustio i zbog čega ga osim ideološke pa i inferiorne i kolebljive nacionalne pripadnosti sotonizira stožerna stranka i plašljivi vođa Dragan Čović koji želi ostati u svojoj predsjedničkoj fotelji. To su prije svega vrlo zanimljivi izborni rezultati 2006. i 2010. godine po biračkim mjestima. Kada je SDP 2006. godine kandidirao Željka Komšića za člana Predsjedništva, nije se mogla čuti nijedna zamjerka iz redova HDZ-a. Valjda su tada smatrali kako Komšić nema nikakve šanse da ugrozi njihovog tadašnjeg kandidata Ivu Miru Jovića. Rezultati izbora pokazali su da su se u HDZ-u ozbiljno prevarili. Željko Komšić je slavio uvjerljivu pobjedu sa 116.062 osvojenih glasova ispred kandidata HDZ-a Ive Mire Jovića, koji je osvojio 76.681, te kandidata HDZ 1990 Bože Ljubića (53.325), Mladena Ivankovića Lijanovića 24.822 i Zvonka Jurišića iz HSP-a (20.350).

Za Komšića glasovali i Hrvati

Ni prve postizborne reakcije iz redova HDZ-a nisu bile toliko negativne, valjda što nije Čović poražen, a možda i što su u stožernoj stranci bili potpuno šokirani i u nevjerici kako im se moglo to dogoditi. Do tada izborna pobjeda za njih je bila neupitna, trijumf se podrazumijevao. Komšić je drugi mandat na izborima 2010. godine osvojio s daleko većim brojem glasova. Tadašnji potpredsjednik SDP-a je ovoga puta osvojio čak 337.065 glasova, preko 200.000 više nego četiri godine ranije. Kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto osvojila je 109.758, kandidat HDZ 1990 Martin Raguž 60.266, a Jerko Ivanković Lijanović 45.397.

Nakon osvojenog drugog mandata krenula je još prljavija retorika prema Komšiću i izbornim krađama i bošnjačkim zavjerama. Napadi na Komšića kriju se u činjenici da je HDZ počeo gubiti suverenu vlast u svojim dotadašnjim najjačim uporištima. Konkretno, u gradu Mostaru, Željko Komšić je osvojio 10.664 glasa, od čega preko 50 posto na biračkim mjestima i gradskim sredinama gdje Hrvati čine apsolutnu većinu. Na nekoliko biračkih mjesta u zapadnom dijelu Mostara, gdje Bošnjaci uopće ne glasaju, Komšić je čak osvojio podjednak broj glasova kao kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto.

I u nekim drugima sredinama gdje Hrvati čine većinsko stanovništvo Komšić je zadao ozbiljan udarac HDZ-u. U Odžaku, naprimjer, Komšić je tada osvojio stotinjak glasova manje od Borjane Krišto (1.745 – 1.816), u Uskoplju je osvojio skoro petsto glasova više (1.959 – 1.494), u Novom Travniku je imao 38 glasova manje od uzdanice HDZ BiH Borjane Krišto (2.425), dok je ozbiljne rezultate Komšić ostvario i u Vitezu 2.180, Busovači 1.859, Kiseljaku 1.649, Tomislavgradu 518, Kreševu 268…

Ipak znatno slabiji rezultat Komšić je ostvario u sredinama u Hercegovini, posebno u zapadnoj, što je i razumljivo, ali treba imati na umu da su birači u tim sredinama prvi put došli u poziciju da glas daju nekome Hrvatu tko nije iz HDZ-a. Unatoč zastrašujuće negativnoj kampanji protiv Komšića, glasači u sredinama sa skoro stopostotnim hrvatskim stanovništvom ipak su se usudili dati mu svoj glas. Tako je u Posušju osvojio 99, Grudama 125, Širokom Brijegu 105, Ljubuškom 210, Čitluku 97, Neumu 62, Čapljini 968, Stocu 988… To su bila „zlatna“ politička vremena za Željka Komšića. Danas je to daleko tužnija zbilja i Komšićeva izborna baza se rigidno suzila i zaokružila gotovo isključivo na bošnjačka područja. Nikako nije moralo tako biti.

Piše: I. Marić, dogadjaji@dnevni-list.ba

 

5 thoughts on “Ima li Komšić snage za još jednu pobjedu?

  • lipanj 2, 2018 at 1:54 pm
    Permalink

    On je muslimanima najmiliji.

    Reply
  • lipanj 2, 2018 at 3:21 pm
    Permalink

    VETERANI 317 SBBR SA KAPIJE BOSNE DODAJU NA GORE NASLOV : BIĆE GUSTO NA BOJIŠNICI VIDJEĆEMO IZHOD . POZDRAV DOMOVINI DO IZNENAĐENJA OD NEZAVISNOG BLOKA.

    Reply
  • lipanj 3, 2018 at 11:12 am
    Permalink

    Da, rezultat će se pokazati na bojišnici. Sada je na izazov odgovorila i gospođa Zelenika! Dragan je ovime samo običan učesnik prolaznik. Šanse mu sada baš ništa nevaljaju! Ako se nada da će se situaija popraviti nejedinstvom u Bošnjaka – onda se strašno prevario. Za tebe Dragane nema mjesta u Predsjedništvu! Zato ti je bolje stai sebe na kompezacionu listu za državni parlament i čekaj penziju ili još bolje – hapšenje!

    Reply
  • lipanj 3, 2018 at 4:58 pm
    Permalink

    Zasto bi se stidio svog jezika, svoje kulture, svojih roditelja i poceo koristiti izraze iz Zagreba ili Varazdina i strani govor pod izgovorom da je to « hrvatski » jezik? Upravo je Zeljko bez kompleksa inferiornosti ostao ono sto jeste: i Hrvat i Bosanac

    Reply
  • lipanj 4, 2018 at 9:14 am
    Permalink

    Imace snage za sve postene narode ove zemlje.A neobrazovani nacionalisti neka malo uzmu knjigu u ruke.Ucite malo ,samo lupate.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error: Content is protected !!