FLORIJAN MIĆKOVIĆ: Mladim umjetnicima dati više šanse

Ovaj umjetnik se osvrće i na stanje umjetnosti ali i položaj samih umjetnika. Kaže da život umjetnika nikada nije lagan, pogotovo jer mnogi od njih često ne mogu niti pristojno živjeti od svog talenta.

Akademski kipar i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u BiH, i jedan od najvećih, živućih mostarskih umjetnika, Florijan Mićković, u kratkom razgovoru za Dnevni list sažeo je dojmove sa svoje nedavne, retrospektivne izložbe u Crnoj Gori, ali i (ne)prisutnošću umjetnosti u današnjem društvu kao i položaju i budućnosti mladih umjetnika.

Izložba u Podgorici pobudila na velik zanimanje

“Retrospektivna izložba u Podgorici planirana je više od dvije godine i postavljena je u galeriji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore u Podgorici. Samo organizirati izložbu u inozemstvu jako je zahtjevan posao, ali kada naiđete na tako srdačan prijem i veliki odziv, onda znadete da se vaš trudi isplatio. I ovim putem bi zahvalio predsjedniku Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore Igoru Rakčeviću koji je izložbu otvorio, kao i akademskom kiparu Pavlu Pejoviću koji je govorio ispred Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, kao i akademiku Željku Šumanu koji se prisutnima obratio ispred Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ova izložba je za mene bila velika čast i ne vjerujem da ću za života uspjeti prirediti nešto tako slično iako sam u svojoj karijeri imao mnoge izložbe ili u njima sudjelovao, vodio mnoge likovne kolonije itd.”, kaže ovaj umjetnik za Dnevni list.

Podsjetimo, izložba je realizirana podrškom i suradnjom Udruženja likovnih umjetnika BiH i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH, dok je domaćin bilo Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore. Sama izložba na kojoj je predstavljeno skoro 130 Mićkovićevih radova pobudila je veliko zanimanje ljubitelja umjetnosti, mnogi od njih s korijenima iz Hercegovine, ali i u crnogorskim medijima.

Inače, Mićković je svoju umjetničku karijeru počeo kao student na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi nadaleko poznatog Antuna Augustinčića. No, i on je jedan od mostarskih umjetnika kojima su u kaosu rata nestala ili uništena mnoga djela. Jedna od najpoznatijih je njegova brončana skulptura, ženski akt, nazvana ‘Sjećanje’ koju je već 1965. godine otkupio Grad Mostar te je postavljena u mostarskom parku, danas Zrinjevcu. Ukradena je tijekom rata i danas je samo jedan broj u crnoj statistici uništenih ili ukradenih umjetničkih djela u Mostaru.

Mladi umjetnici u nezavidnom položaju

No, ovaj umjetnik se osvrće i na stanje umjetnosti ali i položaj samih umjetnika. Kaže da život umjetnika nikada nije lagan, pogotovo jer mnogi od njih često ne mogu niti pristojno živjeti od svog talenta.

“Jako mi je žao mladih ljudi koji pozavršavaju akademije i onda nemaju posla ili se zaposle u nekoj potpuno drugoj branši. Ne znaju kako se snaći, kako plasirati svoja djela, kako se probiti na tržištu koje je često obezvrijeđeno. Druga strana je i vrlo loša financijska situacija u društvu jer znamo da umjetnička djela nisu jeftina. I tu se zatvara taj krug i moj zaključak da upravo zbog toga nestaju, propadaju mnogi talenti što je zaista velika šteta jer imamo jako talentirane mlade umjetnike”, ističe ovaj akademski kipar.

Zaključuje da se u posljednje vrijeme i osnutkom HAZU-a ipak počinje nešto mijenjati, ali da mladim umjetnicima treba dati više podrške i šanse.

Ipak, i u poznijim godinama, ovaj mostarski umjetnik ne miruje. U svom malom umjetničkom ateljeu u Međugorju i dalje neumorno stvara, u miru i tišini pronalazeći inspiraciju za nova djela i umjetnički izraz.

Piše: V. Herceg, kultura@dnevni-list.ba

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *