Ekstremno ‘desničarenje’ i ‘ljevičarenje’ donose neupitan kraj Europe kakvu poznajemo!

Zatomljenje identiteta, nacija i nacionalnih država i ignoriranja sve jačeg “sukoba civilizacija”, uz ekonomsku i migrantsku krizu na scenu su dovele populiste, koji ojačani američkim i ruskim partnerima mogu, a ukoliko imali prigodu i hoće razoriti Europu

 

MOSTAR – Populizam, radikalne “ljevice” i “desnice”, rigidni nacionalizam te politika bez ikakvog sadržaja na zapadnom Balkanu nažalost nisu nikakva novost ali ono što može i treba zabrinuti cijeli svijet jeste što se ovakve politike itekako prolaze u etabliranim demokracijama poput Švedske ili Njemačke.

Mnogo je problema s kojim se Europska unija posljednjih godina suočava ali sudeći prema negativnim trendovima posljednji lijes u čavao moderne i prosperitetne Europe mogla bi zadati migrantska kriza. “Višegradska grupa” je poodavno realnost, vladajuću koaliciju u Italiji čine stranke koje su ideološki nespojive (radikalne “ljevice” i radikalne “desnice”), stranka ekstremne desnice dio je vladajuće koalicije u Austriji, takve stranke jačaju u Njemačkoj, Francuskoj, a sada i u možda najliberalnijoj zemlju Europe Švedskoj. Francuski čelnik Emanuel Macron jasno je rekao kako Putin sanja uništenje EU, dok jedan od glavnih ideologa Donalda Trumpa Steve Bannon osniva zakladu naziva “Pokret” koja bi na valu populizma trebala podržati desnicu, znatno ekstremniju od tradicionalnih europskih konzervativaca i demokršćana. U takvoj situaciju vrlo dobro se snalaze i bh. političke (kvazi)elite.

 Greške i propusti

I dok je razvidno da živimo u eri post-ideologija jer u (post)modernom i globalnom svijetu stara politička podjela na “lijeve” i “desne” više ne igra nikakvu ulogu, ostali su tek nazivi. Jednostavno više nema nekim “velikih pitanja” koja bi ljude okupila kako je to bilo nakon Drugog svjetskog rata i tijekom hladnoratovskog razdoblja, tako da se današnje ekstremne stranke okreću “sukobu civilizacija”, demosu i religiji te na osnovu toga “potpiruju vatru”. I dok umjerene i “desne” i “lijeve” opcije sve više idu “centru” (primjer Macrona koji je klasični primjer post-ideološkog lidera) pokušavajući graditi društva na pravim vrijednostima, ekstremne “lijeve” i “desne” stranke nemaju nikakvog sadržava niti bilo kakvu politiku ali su krize, naročito migrantsku, koristili za širenja straha i panike i na tomu ubiru jeftine političke poene.

Ono što EU, ali i cijeli moderni i liberalni svijet jeste pogriješio to je što se najprije mislilo kako dolazi “kraj povijesti”, kako je to pisao Francis Fukuyama, odnosno kako je liberalizam pobijedio sve druge ideologije, kako svijet ide brisanju granica, jačanu nadnacionalnih organizacija i multinacionalnih kompanija. Zatomljenje identiteta, nacija i nacionalnih država i ignoriranja sve jačeg “sukoba civilizacija”, uz ekonomsku i migrantsku krizu na scenu su dovele populiste, koji ojačani američkim i ruskim partnerima mogu, a ukoliko imali prigodu i hoće razoriti Europu.

Priči nije doprinijela i nepravedna globalizacija koja je od bogatih pravila još bogatije, a od siromašnih još siromašnije. Nadalje, želja da nekoliko vlasnika najvećih svjetskih kompanija diktiraju  politiku, a ne da se bar stvara privid demokracije u kojoj građani biraju svoje predstavnike, dodatno je ojačala ekstremne stranke i pokrete. “Sukob civilizacija” Samuela Huntingtona podloga je za podjele i plašenje od drugog i drugačijeg, a nemalo puta ga u posljednje vrijeme citiraju i ovdašnji političari.

“Moja postavka je da temeljni uzrok sukoba u ovom novom svijetu neće biti ni prevladavajuće ideološki ni prevladavajuće ekonomski. Velike podjele među ljudskom vrstom i prevladavajući izvor sukoba biti će kulturni. Nacije-države ostati će najmoćniji igrači u svjetskim zbivanjima, ali glavni sukobi globalne politike pojavit će se između nacija i grupa različitih civilizacija. Sukob civilizacija će dominirati globalnom politikom.

Nestabilna razgraničenja među civilizacijama postati će bojišnice budućnosti.”. Uz to, on svijet dijeli na devet civilizacija – zapadna, latinoamerička, afrička, islamska, kineska, hinduska, pravoslavna, budistička i japanska. Civilizacija, odnosno kultura, označuje vrijednosti, način i stil života, običaje i institucije što ih je čovjek stekao svojim materijalnim i duhovnim napretkom kroz povijest. Upravo tu dolazi i migrantska kriza, s obzirom kako mnogi u Europi tvrde kako migranti dolaze iz kultura nespojiva s ovom europskom, posebno ako govorimo o demokraciji i ljudskim pravima pa se neće moći/željeti inkomponirati u europska društva. Sve to je “biblija” europskih populista, koji će učinit sve kako bi se domogli vlasti, a nakon toga vjerojatno nastupa jedno veliko ništa.

Očuvanje EU kao “projekta mira”

Europska unija, ruku na srce, sama je kriva zbog tromosti u odlučivanju, “demokratskog deficita” te kašnjenja u donošenju novog temeljnog ugovora o Uniji budućnosti. Na migrantsku krizu, koja je Europi nametnuta i uporno se gura, nudili su tek ad hoc rješenja što je samo produbili strah građana. Naime, s uma se nikako ne smiju ispustiti argumenti kako s milijunima migranata dolazi opasnost izmijenjene demografske slike Europe, rastu netrpeljivost i kriminal, a bilo je i terorističkih napada od strane onih koji su bili među migrantima. Sve to su argumenti “Višegradske grupe”, ali ne samo njih, koji su se uvelike ignorirali. Jasno je kako se u ovoj krizi mora imati i humanitarni i ljudski aspekt te se ne bi smjeli skupljati jeftini politički poeni, ali isto tako je jasno kako se mora sjesti i naći zajedničko rješenje.

U protivnom, ukoliko širom Europe političke pobjede počnu odnosit političari s ekstremnim stavovima, počnu se “uvlačiti pod svoje skute”, praviti strah od svih drugih i drugačijih, to neupitno vodi raspadu EU i novim ratovima u Europi. Otkako se 1951. osnovala Europska zajednica za ugljen i čelik unutar članica nije bilo niti jednog rata, granice su se postepeno otvarale, ekonomija rasla do te mjere da je trnu u oku SAD-u, Rusiji ili Kini. Dakle, sama činjenica da EU ne odgovara nikome od najjačih svjetskih igrača ukazuje na to da se radi o nečemu dobrom što europljanima donosi itekako mnogo benefita. Naravno, EU vapi za reformama jer tu je niz problema – od tromosti u odlučivanju, eurokratizacije, neravnomjernog razvoja sjevera i juga, itd. Odgovori će se morati ponuditi ne danas, nego jučer jer bure baruta na Balkanu već vrije. Napetosti i “zamrznuti konflikti” odlična su podloga da populisti upravo tu posiju novo sjeme razdora. Nadati se kako je Unija naučila lekciju i da će se vratiti tamo gdje joj je i mjesto, a to je njenim građanima, ponuditi odgovore a ne da se esablišment sve više zgadi građanima koji glasove poklanjaju krajnjoj “ljevici” i “desnici”.

Opći dojam straha i nesigurnosti, bilo kao posljedice financijske krize, ruske prijetnje, američkog protekcionizma, kineske ekspanzije bilo kao zbroj svega toga odvodi značajan dio biračkog tijela u ruke desničarima. Oni rješenja za bilo što nemaju, ali imaju riječi koje žele čuti sve više europskih ušiju.

Piše: Dragan Bradvica, dragan.bradvica@dnevni-list.ba

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *