DJEČAK IZ MOSTARA, VICEPRVAK BALKANA: Samo treninzi i disciplina vode do medalja

Uvjeti na ovim prostorima mi se ne čine baš najbolji. Kada putujemo po drugim državama nailazimo i na bolje uvjete ali i na gore. Ali sam ja zadovoljan sa našim klupskim uvjetima jer se trener Majo Ćeško trudi oko kluba i nas svih

 Judo klub „Neretva“ je najmlađi judo klub u gradu Mostaru i među najmlađim u BiH. Unatoč tome što su mladi kao klub među prvima su u osvajanju zlatnih medalja za naš grad, državu i šire.  Za najuspješnijeg dječaka ove godine klub je proglasio Hrvoja Knezović koji je svojim uspjesima i dostignućima na raznim međunarodnim natjecanjima osvojio veliki broj zlatnih medalja, a onda u istoj godini postao prvak BiH, a nakon toga u Grčkoj osvojio i titulu viceprvaka Balkana za 2018.godinu.U razgovoru za Dnevni list mali Hrvoje govori o svojim dostignućima, klubu i svojim treninzima.

Kada si počeo trenirati?

Trenirati sam počeo 2014. god u drugom razredu osnovne škole. Za judo sam se zainteresirao jer sam šetajući vidio judo plakat i odlučio sam pokušati.

Sjećaš li se svoje prve medalje?

Veoma dobro se sjećam. Prvu medalju sam dobio na Kupu Mostara 2014 i osvojio sam treće mjesto. To natjecanje neću  nikad zaboraviti.

Kako izgleda jedan tvoj dana kada se pripremaš za natjecanje?

Kada se spremam za veliko natjecanje trening mi je od velike pomoći kao i razgovor sa trenerom na treningu. On nam daje podršku i priprema nas za natjecanje i mjesto na koje idemo. Dosta treniram, vodim računa o ishrani i dovoljno se naspavam da bih imao energije ujutro.

Imaš li tremu pred važne?

Pred svako natjecanje imam tremu, ali pozitivnu. Prije je bila veća ali sada je sve manja i manja.

Imaš li neku zanimljivost, anegdotu možda sa nekog natjecanja?

Na treningu su uvijek neke nove interesantne i smiješne stvari, a tako i na natjecanju. Nijednu ne mogu posebno izdvojiti samo znam da smo svi kao jedna velika obitelj i svakodnevno se susrećemo sa raznim situacijama.

Da li ti je neki potivnik ili neka borba ostala u sjećanju i zašto?

Da, nikada neću zaboraviti finale Balkanskog prvenstva. Uspješno sam došao do finala i onda su napravili dugu pauzu. Kada su nas prozvali imao sam tremu i nisam dobro postupio u borbi čega sam bio odmah svjestan. Osvojio sam drugo mjesto, veoma sam ponosan na tu medalju.

Na poljednjem turniru ostvario si veliki uspjeh!?

Da, to je bilo u Grčkoj na Balkanskom prvenstvu za dječake i djevojčice (U13) koje se održavalo 28. do 29. 7. 2018. godine u gradu Thessaloniku. Natjecao sam se u kategoriji do 60 kg. Do finala su me dovele pobjede nad reprezentativcima Grčke i Rumunjske. Finalni blok je bio nešto kasnije kada se u finalu borim sa još jednim reprezentativcem Rumunjske i ipak osvajam srebro i tako postajem vicešampion Balkana.

Što misliš o pravilima natjecanja u judo-u?

Ja iznimno poštujem pravila i jednostavno sam se prilagodio. Mislim da su nova pravila uredu i da se natjecatelji lako naviknu.

Koji pojas trenutno imaš?

Trenutačno imam plavi pojas (2. KYU)  za koji sam polagao 20.12. 2018 i uspješno sam položio.

Kakav je odnos između tebe i tvog trenera?

Ja sam svome treneru veoma zahvalan za sve što čini za mene i što me je naučio. On mi  pomaže prilikom treninga, a najviše na natjecanjima kada mi daje ogromnu podršku. Uvijek je tu za mene i nikada ne bih mogao zamisliti boljeg trenera.

Kako se on brine o tebi, o tvom zdravlju, karijeri?

Treneru je naše zdravlje uvijek na prvom mjestu i veoma se brine za nas. Uvijek nam priča o tome kako izbjeći povrede koje se mogu desiti. Putujemo na sve strane Europe i doživljavamo toliko stvari koje naši vršnjaci ne mogu ni zamisliti. To samo njemu mogu zahvaliti.

Što kažeš na to da si proglašem najuspješnijim dječakom kluba u prošloj godini?

Bio sam veoma sretan i ponosan kada sam proglašen za najuspješnijeg dječaka  Judo kluba Neretva za 2018. godinu. Stvarno sam se trudio proteklu godinu i isplatilo se.

Kako bi ocijenio uvjete treniranja na ovim prostorima?

Uvjeti na ovim prostorima mi se ne čine baš najbolji. Kada putujemo po drugim državama nailazimo i na bolje uvjete ali i na gore. Ali sam ja zadovoljan sa našim klupskim uvjetima jer se trener Majo Ćeško trudi oko kluba i nas svih. U tome mu uvelike pomažu dva mlađa trenera, a to su Ivan Jurić i Srđan Ajvaz kojima se i ovim putem zahvaljujem na potpori koju su mi pružali.

Kakav je kvalitet judo-a na našim prostorima i kako doći do medalja?

Možete primjetiti da svake godine se javlja sve veći broj zainteresiranih za ovaj sport a i tako se i sam judo više spominje. Smatram da je judo u regiji na visokom nivou. Da bi se stiglo do više medalja na velikim natjecanjima potrebno je više truda, rada i odricanja. Svakodnevni treninzi i mnoga odricanja su ključ, a nagrada je velika.

Kojeg stranog judaša najviše cijeniš i zašto?

Najdraži mi je Ilias Iliadis koji se natječe za Grčku. Na OI u Ateni 2004. god postaje olimpijski pobjednik sa 17 godina. Volim gledati njegove borbe.

Imaš li nekog uzora u životu i sportu?
Najveći uzor u sportu mi je moj trener, a u životu moji roditelji.

Koja ti je pobjeda najdrža i zašto?

Najdraža pobjeda mi je finalne na državnom prvenstvu BiH jer me ta pobjeda odvela na Balkansko prvenstvo.

A najteži poraz?

Najteži poraz mi je poraz u finalu Balkanskog prvenstva jer znam da je trema imala veliki utjecaj.
Što planiraš u budućnosti?

U budućnosti se želim baviti judom i biti trener i sudac. Jednostavno ne vidim drugačiji put. Želim podučavati mlađe i nastaviti biti u judo-u.

Koji ti je najteži i najljepši trenutak u životu?

Ne mogu reći da su najteži ali ne volim kada sam spriječen da odem na turnir ili trening, i tako se ne uspijem natjecati i družiti sa kolegama. A najdraži su mi trenutci kada osvojim medalju, a i moji prijatelji iz kluba također, onda je više razloga za slavlje i nakon toga se družimo i uživamo.

Koju borilačku vještinu cijeniš uz judo, pratiš li druge sportove?

Sve borilačke vještine su jednako vrijedne, bitno je samo pronaći onu koja ti odgovara. Volim sve pogledati ali nekako najviše uživam u judo-u.

Šta voliš raditi izvan treninga?

Kada ne treniram družim se s prijateljima s kojima i izlazim. Volim ići u kino te igrati košarke i nogometa.

Što je za tebe dobar provod?

Za mene je najbolji provod odlazak na natjecanja i na razna putovanja. Tada se družim sa prijateljima iz kluba, natječemo se i obilazimo razna mjesta.

Možeš li nam nabrojati najveće uspjehe?

Postoji mnogo natjecanja koja se mogu spomenuti ali su mi najdraža Prvenstvo države BiH „Nova Bila“ 2018 kada postajem državni prvak i Balkansko prvenstvo u Grčkoj kada postajem vicešampion Balkana.

Što bi poručio mladima koji se počinju baviti borilačkim vještinama?

Svi oni koji se tek počinju baviti borilačkim vještinama moraju shvatiti da za rezultate treba truda. Ništa ne dolazi preko noći. Samo treninzi i disciplina vode do medalja.

 NAJZNAČAJNIJI USPJESI HRVOJA KNEZOVIĆA:

„Kup Mostara 2015“, BiH- 1. Mjesto

Međunarodni Judo turnir „Kup Prijedora“ 2015- 1. mjesto

Međunarodni judo turnir „Borsa open“ 2015- 1. mjesto

VIII judo turnir „Kakanj open“ 2015- 1. mjesto

Međunarodni judo kup „Mimoza 2016“- 1. Mjesto

Međunarodni judo turnir „Black belt open“ 2016- 1. mjesto

Judo turnir „Sarajevo open“ 2016- 1. Mjesto

Međunarodni turnir „Banja Luka open“ 2016- 2 x 1. Mjesto

Međunarodni judo turnir „Trofeo Citta di Treviso 2017“, Italija- 1. mjesto

Prvenstvo BiH „Nova Bila“ 2018- 1. Mjesto

Balkansko prvenstvo za dječake i djevojčice,2018, Grčka – 2. Mjesto

Međunarodni judo turnir „BiH and nippon“- 1. Mjesto

Međunarodni judo turnir „ Pokal Komende 2018“, Slovenija- 1. mjesto

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *