BOŽIĆNI INTERVJU Danilo Pavlović: Božić nas opominje kako je Bog pokazao poniznost i kako moramo biti ljudi

Božić nas opominje kako je Bog pokazao poniznost, najprije što je sišao među nas ljude a onda i postavši čovjek rađa se u krajnjem siromaštvu u štali. Zar mi koji se nazivamo njegovim učenicima možemo biti bahati bez osjećaja za one koji nemaju, možemo li okretati glavu od onih koji ostaju bez krova nad glavom, onih koji po ovoj hladnoći prolaze, kraj naših toplih domova. Smijemo li dozvoliti sebi da u kolonama migranata vidimo samo političku pozadinu, poručuje iguman Danilo

Iguman manastira Žitomislić kod Mostara Danilo Pavlović u božićnom intervjuu govori o proslavi Božića u dolini Neretve, običajima u manastiru Žitomislić, ali i smislu Božića, problemima ljudi. Pita se mogu li oni koji sebe nazivaju hrišćani biti bahati bez osjećaja za one koji nemaju, ”možemo li okretati glavu od onih koji ostaju bez krova nad glavom, onih koji po ovoj hladnoći prolaze, kraj naših toplih domova”.

U kakvom raspoloženju i atmosferi se dočekuje Božić u dolini Neretve i Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj?

-Predbožićno vrijeme je u našoj eparhiji jedan od najlepših perioda godine. Već početkom posta koji prethodi prazniku vidimo veliki broj vjernika na bogosluženjima u svim našim hramovima od Čapljine sve do Konjica. Ljudi se postom, molitvom i ispoviješću pripremaju za  dolazak praznika.

Koja je Vaša poruka vjernicima za Božić?

-Rođenje Isusa Sina Božjeg je temeljni događaj u povijesti čovječanstva. Praznik koji nas podsjeća kako je Bog postao blizak ljudima i to do najveće krajnosti – Bog je postao čovjek! Stoga, ako smo hrišćani onda nemamo alternativu nego i mi moramo biti bliski jedni drugima. Božićem znamo i osjećamo kako je Božja ljubav nesebična, stoga i mi moramo prestati biti okrenuti samo sebi već imati osjećaj prema patnji ljudi oko nas. Božja milost je bezgranična i proteže se jednako na svako ljusko biće, kako mi onda možemo dozvoliti sebi da budemo isključivi i da donosimo sudove jedni o drugima i da nam ti naši sudovi budu jedino mjerilo po kojem kategorišemo ljude. Naši se sudovi uglavnom svode na podjele po nacionalnoj, vjerskoj, političkoj i kakvoj sve ne pripadnosti. Božić nas opominje kako je Bog pokazao poniznost, najprije što je sišao među nas sljude a onda i postavši čovjek rađa se u krajnjem siromaštvu u štali. Zar mi koji se nazivamo njegovim učenicima možemo biti bahati bez osjećaja za one koji nemaju, možemo li okretati glavu od onih koji ostaju bez krova nad glavom, onih koji po ovoj hladnoći prolaze, kraj naših toplih domova. Smijemo li dozvoliti sebi da u kolonama migranata vidimo samo političku pozadinu koja je uzrok nastajanja krize, našu pažnju usmjeravamo isključivo i samo ka  negativnosti i navodeći loše primjere iz migranatskog korpusa, a da pritom ne vidimo u tome najveće ljudsko stradanje našeg doba. Božić je lijep, topao, radostan, ali u osnovi je  praznik koji slavi ozbiljan i duboko potresan dogadjaj.

Možete li nam kazati kako se proslavlja Božić u manastiru Žitomislić, postoje li neki posebni običaji svojstveni samo za manastir ili taj kraj?

-U mostarskoj regiji postala je prepoznatljiva svetkovina Badnje večeri u našem manastriu. U šest sati naveče služi se večernje bogosluženje nakon kojeg palimo badnjake. Na ovom bogosluženju iskuplja se veliki broj vjernika koji ispunjavaju cijelo manastirsko dvorište. Među njima uvijek bude i priličan broj susjeda katolika koji dolaze da sa nam podijele radost praznika. Uz prigodne božićne pjesme, vatromet i kuhano vino božićno slavlje nastavlja se do kasno u noć. Točno u ponoć služimo svetu liturgiju kojoj prisustvuje veliki broj mladih ljudi. Ono što je također već postalo tradicija na Božić okupljenu zajednicu pozdravlja katolički sveštenik.

U cijelokupnom društvu u BiH u posljednje vrijeme prisutna je apatija i veliki trend odlaska ljudi iz BiH, da li se to dešava s vašim vjernicima? Koji su njihovi najveći problemi?

-Nažalost, svjedoci smo velikog odlaska mladih i sposobnih ljudi iz naše u zemlje Zapadne Europe. Ovaj val je zajednički problem sva tri naroda. Mišljenja sam da ljudi ne odlaze samo potaknuti materijalnim razlozima već da je jednako tome razlog neizvjesnost koja je tako vidljiva u našoj zemlji. Ljudi su nesigurni i gube nadu u bolje sutra.

Šta su najveći problemi Srba u dolini Neretve i Federaciji?

-Na ovo pitanje možemo odgovoriti nabrajanjem mnogih problema, nesigurnost, nezaposlenost i slično. Međutim, ono što se nikako ne mijenja u posljednjih dvadeset godina je činjenica kako Srbi nemaju autentičnih i legitimno izabranih predstavnika u vlasti. Na posljednjim izborima i pored dobre organiziranosti i jedinstvenog nastupa svih partija i udruženja sa srpskim predznakom, ostali smo bez učešća u vlasti. Stranke drugih naroda će po običaju predložiti svoje kandidate koji će formalno zadovoljiti nacionalnu kvotu. Apeliram i molim da se kod formiranja vlasti na županijskoj razini uzme u obzir činjenica da i naš narod posjeduje kvalitetne i spremne ljude koji bi mogli autentično zastupati interese vlastitog naroda.

Prije dvije godine dobili ste nagradu za osobu godine za međureligijski djalog? Kakva je situacija po pitanju međureligijskog dijaloga, da li bi on mogao biti bolji?

-Mi u Mostaru nemamo formalnih odbora MRV-a niti sličnih oblika međureligijske suradnje. Ipak, imamo zavidnu razinu odnosa koja je spontana, ljudska i iskrena. Naravno da bi se tu još mnogo toga moglo napraviti, ali se kod ljudi običnih vjernika stvorila dobra klima i prosto su navikli da na svim našim bogosluženjima i svečanostima vide predtavnike drugih vjeroispovjesti.

Kakav je po vama suživot u Mostaru i Hercegovini?

-Ovo je pitanje veoma složeno kada je u pitanju čitava BiH. Međutim, kada je Mostar u pitanju mislim da je problem vještački napravljen i da tako nažalost egzistira. Mostar je jedini grad koji nije jednonacionalan i kao takav ima odličnu predispoziciju da uistinu svjedoči multietničnost.

Što svi, kao pojedinci, možemo raditi da nam bude bolje?

-Naš pokojni patrijarh Pavle je neprestano pozivao da ispunjavamo jednu maksimu, govorio je ‘budimo ljudi’. Ovo je na prvi pogled zvučalo vrlo jednostavno, ali kako vrijeme odmiče uviđam da nam je to najpotrebnije. Raditi na vlastitoj dobroti, dobro i pošteno obavljati svoj posao i odnositi se s ljubavlju i poštovanjem prema ljudima oko nas. Ako bismo radili na tome postajali bi bolje i poštenije društvo.

Razgovarala: Sanja Bjelica Šagovnović, sanja.bjelica@dnevni-list.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *