BEZNAĐE Izbori koji će povećati izlaznost…ali preko granica

Ponovno radimo u korist vlastite štete, jer sve ono što posljednjih par godina tjera ljude iz ove zemlje sada se dodatno pojačalo. Kako sada stvari stoje, nakon ovih izbora najzadovoljniji mogu biti Nijemci, Irci, Šveđani i ostali koji vape za radnom snagom jer će se u BiH povećati će se izlaznost, ali preko granica

MOSTAR – Osmi put od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini narodi i građani izašli su na Opće izbore i birali vlast u iduće četiri godine. Nažalost, i osmi put ovaj “povijesno važan događaj” nije imao nikakvih dodirnih točaka s onim što svim narodima i građanima treba – bolja i uspješnija budućnost.

Opći, kao i svi drugi izbori uistinu jesu prigoda za iskazati svoju volju, festival demokracije kako se voli kazati, ali “apsurdistan” prepun domoljuba, ali onih proračunskih, uspio je ubiti u pojam i taj vid slobodnog iskazivanja volje. Konstantni povratci u povijest, koja na ovim područjima je sve samo ne slavna, retrogradna politika, plašenje i utjerivanja straha drugim i drugačijima, obilježili su i ovu izbornu kampanju, a bez sumnje će i postizborno razdoblje. Dakle, ponovno radimo u korist vlastite štete, jer sve ono što posljednjih par godina tjera ljude iz ove zemlje sada se dodatno pojačalo.

Kako sada stvari stoje, nakon ovih izbora najzadovoljniji mogu biti Nijemci, Irci, Šveđani i ostali koji vape za radnom snagom jer će se u BiH povećati izlaznost, ali preko granica BiH.

Novi izbori, stara priča

Ove izbore svakako je obilježila ponovna pobjeda lidera DF-a Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, plebiscitarno bošnjačkim glasovima. Nesporna je činjenica kako mu zakoni i propisi to dozvoljavaju ali se postavlja logično pitanje zbog čega? Zašto se ponovno izazivaju krize? Zbog čega se Hrvate u ovoj zemlji tretira kao nedoraslu djecu koju netko kao treba disciplinirati? Komu je u interesu nova velika kriza? A krize, veće ili manje, će biti, nesumnjivo. Tim više što je Komšić u prvom intervjuu najavio tužbe protiv Hrvatske oko gradnje Pelješkog mosta. Ulazimo dakle ponovno u vrzino kolo natezanja i prepucavanja oko više-manje nebitnih stvari, a o onima važnima nitko neće niti govoriti.

Pobjedu na ovim izborima odnose iste snage – SDA, HDZ BiH i SNSD i napokon bi se u ovoj zemlji trebala početi poštivati bolja birača i vlast praviti pobjednici, a to su u ovom slučaju ove tri stranke, a ne “izmišljati koalicije”. Nesporno je kako će i buduća vlast s ova tri partnera  trasirati siguran put u svađe od najvećih, do najtrivijalnijih stvari.

Lider SNSD-a i novi član Predsjedništva iz RS-a Milorad Dodik tako već najavljuje “velebne” poteze  – nosanje zastave RS-a gdje je god on, sjednice preko video-linka isl. To što ista ta RS ima najniže mirovine u Europe, vanjski dug 60 posto BDP-a, veliko iseljavanje čini se nije ni važno. Novi bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović najavljuje kontinuitet politike njegovog prethodnika i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, a ta politika u protekle četiri godine rezultirala je mnogim konfliktima i svađama, kako u BiH tako i u regiji. HDZ BiH ponovno nosi veliku pobjedu unutar hrvatskog biračkog tijela, ali se zbog “Komšićevog šamara” još ne izjašnjava što i kako dalje. “Miris vlasti” teško će odbiti, jer i njihova “gladna stranačka usta” teško će se “nahraniti” izvan proračuna. A ipak je to do sada za sve političke stranke u ovoj zemlji koje su obnašale vlast (a velika većina jeste bila vlast na nekoj od razina vlasti) bila najvažnija misija.

Beznađe

Od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, dakle 1995. godine, do danas  politike u ovoj “failed state” ubile su nadu, ubili su i ono malo svjetlo koje je bar mrvicu razbijalo tamu koja nas više od dva desetljeća okružuje. “Pucali su u srce” svim običnim smrtnicima u ovoj zemlji, ovaj put ne metcima, granatama, topovima kako na početku tmurnih i jadnih devedesetih na ovim prostorima, nego nametanjima volje drugima, strahom, kriminalom, korupcijom, nepotizmom, klijentelizmom i svim onim pošastima od kojih se normale i razvijene zemlje ježe.

Veliki francuski državnik i general Charles de Gaulle kazao je kako za pojedinca gubitak nade znači početak umiranja. Bh. politike nažalost cijelu su državu dovele do umiranja – kako onog moralnog, tako ekonomskom i posljednjih godina demografskog. Povijest na ovim prostorima čini se uistinu ima tendenciju da se ponavlja – prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa, samo što je ovdje malo komu do smijeha.

Zaključno, u kavom sunovratu živimo možda najbolje svjedoči kako je tijekom izborne kampanje ipak jedna od glavnih vijesti u bh., ali i medijima u regiji, da Njemačka usvaja novi zakon o useljeništvu koji će omogućiti i ljudima izvan EU da se lakše zaposle. Čini se da je Hrvatima, Bošnjacima, Srbima i svim ostalim u BiH ipak važnije hoće li u Njemačkoj na vlasti ostati Angela Merkel i trenutna vladajuća koalicija, a ne tko će pobijediti na izborima u njihov zemlji, jer ovdašnje politike toliko puta su ih lagale i obmanjivale, a mnoge dovele na rub siromaštva.

Svi oni prvenstveno moraju svojoj djeci i sebi osigurati egzistenciju i život dostojan čovjeka, a u BiH iz godine i godine sve ih manje to može. Ubijena im je nada da mogu živjeti i preživjeti na svojoj rodnoj grudi, grudi koja je i hrvatska i bošnjačka i srpska i sviju onih koji se ne izjašnjavaju tako, pa sa suzama u očima i koferima u rukama idu u neizvjesnu budućnost u zapadnu Europu. Ono što je najtužnije jeste da im je budućnost u matičnoj zemlji još neizvjesnija. Neka nam je svima Bog na pomoći.

Piše: Dragan Bradvica, dragan.bradvica@dnevni-list.ba

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *