Beskompromisno protiv infantilnosti i pokvarenosti!

Kao znanstvenik, politolog i novinar s prebogatim iskustvom, jedan je od rijetkih intelektualaca u BiH koji se usudio progovoriti o svim negativnostima otvoreno, istovremeno predlažući mnoga rješenja. Pri tome je bio svjestan da će doživjeti grube napade, ali nije odustajao od svojih znanstvenih stavova, ocijenio je profesor Vego

MOSTAR – Profesor Mile Lasić nakon povratka u “Zavičaj” objavio je i svoju 16. knjigu pod naslovom “Mostarsko-europske priče 2015.-2017.” Ona je svoju mostarsku promociju doživjela na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, čiji je Lasić dugogodišnji zaposlenik. Riječ je o knjizi politološko-kulturoloških eseja, kolumni i komentara koji su se u potekle tri godine u kontinuitetu prvo pojavljivali na stranicama Dnevnog lista da bi potom bili objavljeni i kao knjiga kod uglednog sarajevskog nakladnika Art Rabic, koji je već objavljivao Lasićeve knjige “U zemlji zarobljenog uma”, “Aporije multikulturalnosti u svijetu i kod nas”, i dr, a koje su u pravilu doživjele više izdanja. Nova Lasićeva knjiga je, inače, promovirana nedavno i na “Sarajevskom sajmu knjiga”, a promovirali su je Goran Mikulić i Željko Ivanković, u ime nakladnika, te Duška Jurišić, Šaćir Filandra i Bogić Bogićević, koji je u Skenderiji Lasića usporedio s “monahom s Atosa”, koji zatvoren u svoju “keliju” promišlja i piše što misli da mora biti kazano, dopadalo se to komu ili ne…

Dnevni list je iznimno ponosan što se ova Lasićeva knjiga u osnovi “porodila” na stranicama naših novina, pa se s zadovoljstvom još jednom vraćamo “Mostarsko-europskim pričama”, i to tako što ćemo u širim izvodima objaviti promotivne riječi prof. dr. sc. Milana Vege i ravnatelja Hrvatskog leksikografskog instituta u Mostaru Ivana Anđelića, koji je bio i recenzent Lasićeve knjige, zajedno s profesorom FPN-a u Banja Luci, prof. dr. sc. Đorđem Vukovićem.

Milan Vego: Kontraproduktivna i opasna (pro) unitaristička buka i bijes

Kako bi znanstvenik na prostorima Balkana bio prihvaćen i mogao nastupati u javnosti on bi trebao, po nepisanim pravilima, pripadati nekoj strani. Profesor Mile Lasić, u političkom smislu, ne pripada ni lijevim, ni desnim, pa ni centru. Kao znanstvenik, politolog i novinar s prebogatim iskustvom, jedan je od rijetkih intelektualaca u BiH koji se usudio progovoriti o svim negativnostima otvoreno, istovremeno predlažući mnoga rješenja.

Pri tome je bio svjestan da će doživjeti grube napade, ali nije odustajao od svojih znanstvenih stavova. Knjiga “Mostarsko-europske priče (2015.-2017.)”, koja je nastala kao plod suradnje s Dnevnim listom iz Mostara, je niz od 83 kolumne, komentara i eseja u kojima Lasić govori o znanstvenicima, političarima i osobama iz kulturnog i vjerskog života BiH i svijeta, razmatra i analizira pitanja vezana za nacionalni identitet i druga geopolitička pitanja. Beskompromisno se obračunava s našom glupošću i kao što reče prof. dr. sc. Đorđe Vuković iz Banja Luke, u svojoj recenziji “polemizira i obračunava se s glupošću, infantilnošću i pokvarenošću koja putuje kroz vrijeme, progovara kroz pseudointelektualce, lažne kozmopolite, salonske ljevičare, primitivce koji su uzurpirali položaje u državnim institucijama, političkim strankama, masovnim medijima, pred profesorskim katedrama, na europskom putu, u povijesnim čitankama, izvorištima kaosa i rezervoarima besmisla”.

Lasiću se ne može osporiti njegov argumentirani i hrabri kriticizam svega negativnog, počevši od svakog oblika totalitarizma, manipuliranja s političkim neznanjem ljudi, viktimizacije i selektivnog sjećanja, nacionalne mržnje i zla koje je donio rat i samih posljedica nakon njega, pa do održavanja “statusa quo” u BiH, koja je danas “crna rupa” na Balkanu. Lasić nastoji, kako reče i profesor Vuković, “da se u njegovim tekstovima nižu pogledi, prostranosti i dubine koje neporecivo svjedoče o njegovom, znanjem, ljubavlju i odgovornošću oplemenjenom odnosu prema ljudima pojedinačno, narodu kojem pripada, onima koji ga okružuju, sa kojima živi, generacijama koje dolaze, precima sa fizičkog i duhovnog zavičaja, zemlji na kojoj traži oslonac, ravnotežu, mir i slobodu, čovječanstvu u kojem sanja da se prepoznaje i ogleda njegov hrvatski, hercegovački, balkanski, europski identitet. Iz svog Mostara on vidi cijelu Europu, gledajući na Mostar europskim očima”. Nije slučajno odabran naslov “Mostarsko-europske priče”, jer Mostar je jedini grad u BiH koji je bio, od 1996, pod upravom Europske unije. To je jedini grad u kojem su se lomila sva koplja kada je u pitanju uloga međunarodne zajednice u BiH kako bi ovu zemlju uvela u obitelj modernih europskih država, grad, koji je na kraju neopravdano dobio naziv “grad slučaj” mada nam je cijela “država slučaj”.

Ovo je 16. knjiga prof. Lasića od povratka u BiH, koji je uz to, objavio više desetina znanstvenih i stručnih članaka u zbornicima, domaćim i međunarodnim časopisima, koji je za svoje studente preveo i objavio niz kapitalnih politološko-socijalnih eseja uglednih svjetskih znanstvenika. Njegovo znanstveno i društveno angažiranje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru je ogromno. Uvijek posvećuje veliku pozornost pedagoškom i znanstveno-istraživačkom radu, radu s studentima, među kojima je stekao veliko povjerenje. Osim toga prof. Lasić je jedan od ponajboljih poznavatelja Europske unije i europskih integracija na Balkanu. Naglašavam i ocjenu stručnog povjerenstva Filozofskog fakulteta: “U stručnim proeuropski orijentiranim krugovima se i njegova zalaganja za kompleksnijim razumijevanjem i kompleksnijim metodama upravljanja razlikama u BiH, itekako, prepoznaju i cijene”.

Osvrćući se na gostovanje u međuvremenu preminulog profesora svjetskog ugleda Ulricha Becka u Sarajevu 11. i 12. studenog 2014., koji je govorio o krizi Europske unije i europskog projekta, naglašavajući poznatu tezu “da su rizici šansa za novi i bolji početak”, Lasić ističe: “U zemlji ‘zarobljenog uma’ i ‘nacionalnih sociologija’ i istih takvih ‘politologija’ i ‘teorija države i prava’ nisu, pak, mnogi bili zadovoljni onim što su čuli, jer se i nisu u stanju pomjeriti iz njihovih čvrstih ‘busija’ etnonacionalističke ili (pseudo) liberalne pozicije u pravcu modernih teorija  kozmopolitizacije, u čijoj je osnovi poštivanje identiteta i upravljanje njima, dakako putem nadilaženja provincijalnih, zatvorenih i identiteta i ambijenata, što je i suština procesa transnacionalnih pulsacija i socijalizacija” (str.51.-52.).

Zalažući se za federalno uređenje BiH, uz  isticanje da federalizacija ne ruši BiH već je učvršćuje, Lasić u kolumni “Kontraproduktivna i opasna (pro) unitaristička buka i bijes” polemizira sa svojim kritičarima iz Sarajeva: “Navikao sam na virtualne batine, koje obligatorno slijede čim suvislije progovorite temeljem struke a ne govorite tzv. poželjnim glasom, pa se već znalo dogoditi da budem na najčitanijim portalima u BiH počašćen silnim prostotama. Jedne takve prilike postavljena je na najčitanijem sarajevskom portalu, ne zaslužuje da mu spomenem ime, platforma ‘Profesor Mile Lasić – ustaša u janjećoj koži’, pa su se virtualni nasilnici iživljavali više od 400 puta dok se nisu umorili” (str.390.). Ovdje ću spomenuti i kolumnu “Suvremeni politički izazovi i budućnost Europske unije” (str. 341.), u kojoj se Lasić osvrće na okrugli stol koji je organizirala Akademija nauka u Sarajevu i na kojem je govorio o budućnosti zemalja zapadnog Balkana, posebno BiH. (Knjiga se, inače, i završava Lasićevim mini feljtonom u devet nastavaka o budućnosti Europske unije!) Inače, gro od 83 eseja, kolumni i komentara napisano je na znanstvenim činjenicama, pa ova knjiga može biti i dodatna literatura studentima politologije.

Na kraju, moram istaći nekoliko činjenica. Kada smo prije deset godina počeli zajedno raditi na studiju politologije, svakodnevno sjedeći u istom kabinetu i razgovarajući što učiniti da Studij politologije bude na višoj razini, angažman profesora Lasića bio je izuzetno velik, kako na preddiplomskom studiju, tako i na diplomskom pa i doktorskom. Hvala na pozornosti!

Ivan Anđelić: “Nadobudni profesor” ili onaj što unosi dragocjeni nemir?

Uobičajeno je da se uz promociju uvijek govori o samoj knjizi, ali sasvim rijetko ili nedovoljno o autoru. Ovaj put, neuobičajeno, više ću govoriti o autoru i njegovom misaonom dozrijevanju koje će zasigurno provocirati mnoge da zavire makar djelomično unutar njenih korica. Njegov životni put vodi od Mostara preko Sarajeva do Beograda pa potom Bonna i Berlina i konačno ponovno u Mostar.

Sasvim su rijetki intelektualci koji su prevalili toliki životni put i zatvorili svoj vidokrug, a stalno sebe misaono i iskustveno dorađivali, prateći na svakom mjestu aktualna teorijska znanja sa političkog, sociološkog i kulturološkog aspekta dostignuće vremena u kojem je živio. Njegovo hodoljublje nije tek put namjernika putopisca već iskustveno učešće u dramatičnim vremenima nalazeći se na pozicijama sasvim blizu ustanova i osoba koje donose odluke ili ih provode po nalogu onih koji su odabrani da predstavljaju države i narode. Naravno, njegov put je zahtjevno i intelektualno uranjanje i učenje najprije u teorijskom socijalističkom centru u Sarajevu, pa potom u Saveznom izvršnom vijeću onodobne ex Jugoslavije pa u diplomatskim predstavništvima iste u Bonnu i konačno države BiH u Berlinu.

Iz teorijske potke u drami koja je potresala Balkan, i u jugoistočnu Europu, Europu pa i svijet vidio je silne nelogičnosti i osjetio nasilje nad narodima pa i na vlastitoj osobi i obitelji. Te spoznaje ga nisu destabilizirale, već motivirale da shvati povijesnu kataklizmu želeći unijeti u buduće vrijeme zrno razboritosti te kroz javno intelektualno djelovanje kroz svojih 16 knjiga i predajući studentima, nastupajući u desetinama medijskih emisija i znanstvenih simpozija svi posvećeni logičnom smislenom načinu razmišljanja i traženju politički praksi ka ostvarenju pune slobode i ljudske sreće. Intelektualac da bi misaono zaokružio svijet u svojoj glavi mora da ga obilazi i iz njega gleda svoj mikro zavičaj, mora vidjeti druga iskustva i prakse, mora uporno konzumirati literaturu autoriteta iz svoje oblasti, znati jezike te imati veoma veliki općekulturni obzor. Bez toga on ostaje umišljeni provincijalac, a da sam toga nije svjestan. Malo tko može biti veliki slikar ako određeno vrijeme nije proveo u Parizu, glazbenik ako nije boravio u Beču ili Moskvi, književnik ako nije obišao Rim, Jeruzalem, Pariz, Madrid, Washington ili Petrovgrad. Iz perspektive svijeta gledaju se domaća događanja. Ali, avaj, u malim sredinama si rijedak, nepoželjan, uvijek zahtijevaš drugačije i po pravilu si politički nepodoban. Takvu sudbinu je imao Marco Antonije de Dominis, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, Ivan Gundulić, Tin Ujević, suvremeni Orhan Pamuk i dr. Njihovo vrijeme tek je došlo poslije smrti, a nadam se da vrijeme našeg autora će se ubrzati i pojaviti prvi rezultati njegovih teza.

Što to njega svrstava među one koji vide dalje, dublje i jasnije. Svi njegovi misaoni napori su plod ozbiljnog proučavanja i razmišljanja naše stvarnosti, iskustva teorija najvećih europskih političko socioloških mislitelja Jürgena Habermasa, Hannah Arendt, Hansa Künga, Ralfa Dahrendorfa, Urlicha Becka, Amina Maaloufa i dr. koji su dali mnoge premise suvremene napredne misli minulog i ovog stoljeća. Iz njihove i autorove perspektive naša stvarnost liči na predpolitičko doba, a još manje na pred moderno europske kao najnaprednijeg dijela svjetske  civilizacije. Osnovna misao vodilja kod prof. Lasića i kod suvremenih mislitelja je pravilno lociranje snage identiteta u mnoštvu oformljenih i priznatih, te potpuna jednakost svih gdje ni jedan ne isključuje druge, ali u isto vrijeme ne daje pravo niti jednom da nadvija svoju sjenu i potire bilo koji. Oni moraju živjeti u međusobnoj tolerantnoj i prožimajućoj atmosferi, poštujući čovjeka kao najviše biće i njegujući slobodu izbora. Svako drugo razmišljanje vodi u nasilje većeg ili manjeg intenziteta, sve do rata. Dakle, nacionalni identitet nikada ne ustupa ni najmanju premisu građanskom, niti građansko može zamijeniti bilo koji drugi identitet i ponuditi alternativu. Boljševizam je ponudio zamjenu proleterskog – radničkog za sve druge identitete i propao, a nacional socijalizam je inzistirao na nacionalno-rasnom i također nestao u vihoru Drugog svjetskog rata. Opće usvojena misao u BiH, pa čak i kod političkih subjekata – stranaka uporno nude lažnu lijevu opciju skoro pa boljševičkog tipa pod egidom građanskog kao dominantan model, a dio nacionalnih stranaka nudi nacionalistički model prije svih drugih identiteta da bi lažnim nadama osvojili vlast što ona kao moć nosi u sebi.

U svojim radovima i knjigama prof. Lasić je izuzetno dekonstruirao i lažnu ljevicu u BiH i nacionalnu nepotrebnu supremaciju. Logično da je naišao na otpor garniran ne samo nerazumijevanjem nego i medijskom izolacijom pa čak i nekim drugim nedopuštenim sredstvima. Većina u povijesnim gibanjima nije prihvaćala proroke i oni su nerijetko ostajali nerazumljivi pa čak i protjerivani. Interesantno, nitko, ama baš nitko iz ozbiljnih znanstvenih krugova se nije upuštao u ozbiljnu polemiku oko njegovih objavljenih tekstova, a prijekora od neukih i zlonamjernih ne nedostaje. On unosi dragocjeni nemir u promišljanju o BiH, pa i šire, bez obzira što se čini da je njegovo pisanje i javni nastupi tek mudrovanje dobro obrazovanog i nadobudnog profesora.

Posebna pažnja u njegovim tekstovima je poklonjena Europskoj uniji kao najvećem mogućem europskom i svjetskom izazovu gdje se postupno s mukom stvara nova društvena, ekonomska i političko državna zajednica. Već više od 1000 godina Europa nije imala veći projekt i složeniji izazov. Europska unija nije samo ekonomska već prije svega društvena struktura sa elementima državnosti gdje se kroz njene institucije i praktična djelovanja kod članica pokušavaju unijeti novine teorijskih i praktičnih dostignuća u ostvarenju sloboda i prava čovjeka i kolektiviteta. Ona nije bez grešaka i stalno se raspravlja da li će se raspasti ili produžiti trasirani put. Profesor dr. sc. Lasić je upravo jedan od onih koji iz teorijskog i praktičnog življenja u Njemačkoj ponajbolje u BiH poznaje složenu strukturu, nade i greške Europske unije, često i kritičan i konačno je profesor te grupe predmeta na mostarskom Sveučilištu. On ima osjećaj pređenog puta Europske unije u posljednjih skoro 70 godina, on poznaje ono što kolokvijalno zovemo europska stečevina. Začuđujuće da profesor takvog formata nije član niti jedne ekspertne skupine ili odbora za pristup BiH Europskoj uniji. Mislim da oni koji predlažu članove tih tijela ili se ne razumiju u složeni sustav Europske unije, ili ga zaobilaze iz nekih drugih, meni nerazumljivih razloga.

Konačno, u ovoj knjizi koju danas predstavljamo značajan prostor je posvetio dvjema skupinama ljudi i a to velikim političarima u Europskoj uniji i kod nas koji su ostavili izuzetan trag u minulom i ovom stoljeću poput Richarda von Weizsäckera, najuglednijeg njemačkog predsjednika poslije Drugog svjetskog rata, svima poznatog geostratega  Zbigniewa Brzezinskog, ili dugogodišnjeg njemačkog MIP-a Hans–Dietricha Genschera, najumnijeg njemačkog kancelara Helmuda Schmida, aktualne kancelarke gospođe Angele Merkel, a od domaćih Branka Mikulića i fra Didaka Buntića. Zašto analize djelovanja i pojavnosti ovih ljudi? Autor je i sam bio uz visoku politiku, pa poznaje napore koje mora ulagati onaj koji želi ostaviti pozitivan trag u prostoru i vremenu svog djelovanja, razapet između stvarnosti vlastitih mogućnosti i želje za općim napretkom. Političari su uvijek razapeti ljudi između mogućnosti i želje za uspjehom. Na kraju kao raskošan intelektualac i politolog visoko shvaća preznačajnu ulogu kulture u formiranju i rastu društva. Ona je uvijek odraz stvarnosti, imaginacije i vizije. Bez nje bi život bio isuviše suhoparan, bezbojan i bez mirisa. Stoga je posvetio čitav niz eseja književnicima Peteru Estrehazyju, Günteru Grassu, Predragu Matvejeviću i Zuki Džumhuru. Izbor nije urađen književno teorijskim vrednovanjem, već uz određene događaje vezane za imena ovih velikana.

Knjiga “Mostarsko – europske priče” je interesantan i vrijedan kolaž tema, prilog teorijskoj i praktičnoj suvremenoj BiH, gdje će svaki čitatelj moći naći nešto za sebe, čime će proširiti vlastiti obzor i onemogućiti manipuliranje našim promišljanjem u potrazi za istinom i poštenom željom za izgradnjom zdravog BiH društva. Čestitam autoru sa željom da ponovno iz svoje bogate misaone riznice na svjetlo dana i radost čitatelja ponudi novo djelo!

Priredio: Dragan Bradvica, dragan.bradvica@dnevni-list.ba

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error: Content is protected !!