‘Ako se Komšić kandidira, Čović neće, gurnut će nekoga drugog u vatru’

Profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić je, gostujući na N1, ocijenio da nema velike razlike u političkim porukama devedesetih godina i danas.

“S druge strane, u BiH mora biti vrlo jasno da je BiH sa Srbijom i Hrvatskom spojena po zakonu ‘spojenih posuda’. Ne može se slati poruke u ime svih, mora se praviti konsenzus. Građani su, po Ustavu, tri konstitutivna naroda, bez obzira što ja o tome mislio. Mora se tragati za konsenzusom među onima koji su dobili većine unutar tih naroda, ne isključujući druge koji potiču iz naroda, a pripadaju građanskim strankama“, kaže Kukić.

Etnonacionalističke oligarhije

Na pitanje je li uopće moguće govoriti o bilo kakvom konsenzusu u kontekstu kvalifikacija ‘kalifat’, ‘islamska država’, naoružavanja koje se zakonski obrazlaže, prijetnjama mobilizacijom, ovaj sveučilišni profesor ukazuje da sve navedeno govori da su na sceni retrogradni procese koji nas približavaju prvoj polovini devedesetih godina, no 2018. ili 2020. Sve je to, kako je dodao, pokazatelj koliko etnonacionalističke političke oligarhije pokušavaju zadržati stanje napetosti duha, kako bi mobilizirale biračko tijelo.

“BiH kao kalifat? Suludo. Ne sporim da ima političkih i ideoloških ekstremista koji polaze od islamske države. Nije ništa drukčije ni u drugim europskim zemljama. No, ne može se temeljem toga natovariti hipoteka cijelom narodu“, ukazuje on.

Nadalje dodaje da Izbornim zakonom stranke za sebe osiguravaju ambijent produžavanja vijeka vlastitog trajanja.

“Ali, ako vlastiti interes hoćete da nametnete kao nacionalni interes, i da je Izborni zakon svih zakona, to je ništa drugo do radikaliziranje biračkog tijela po načelu ‘jedan narod, jedna stranka, jedan vođa. To ne može biti zalog za budućnost niti jednog naroda“, smatra Kukić čije je mišljenje i da nacionalizam nikada nije napustio BiH.

“Dapače, sve je rogobatniji. On se jedno vrijeme pritajio u vremenu visokih predstavnika Petritscha i Ashdowna i bonnskih ovlasti, koje su objektivno imale pozitivan predznak. Da je ta logika djelovanja produžena za pet-šest godina, siguran sam da bi ambijent bio drugačiji“, pojasnio je te dodao da su svjetski centri moći procijenili da je ponovnim dolaskom Dodika u Vladu RS-a, a koji je tada kotirao kao američki igrač, u BiH stvorena kritična masa koja omogućava da svoju pozornost prenesu na druge prostore. Onda je, kako navodi Kukić, otvoren prostor razmahivanja nacionalizma.

“Ambijent 2005. godine je bio apsolutno europski, u odnosu na ovaj danas“, kazao je.

Komšić i Čović

Komentirajući tko bi mogli biti članovi Predsjedništva BiH nakon izbora 2018., rekao je da će, po njegovu mišljenju, najmanje neizvjesnosti biti ako se Dodik kandidira iz RS-a.

“Ako se kandidira, nije upitan. U FBiH će biti gusto što se tiče člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Unutarnji politički odnosi su disperzirani. Što se Hrvata tiče, ako se kandidira, Željko Komšić ima najveće šanse. Druga je stvar koliko je to dobro. Omogućit će Čoviću dodatnu homogenizaciju biračkog tijela, pa će uništiti i ono malo stranačke disperziranosti glasova koja je postojala prema drugim strankama. Još su mogući različiti scenariji. Ako se Komšić kandidira, Čović neće. Toliko je pametan da će gurnuti nekoga drugog u vatru“, rekao je Kukić za N1.

U osvrtu na posjet srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Zagrebu, rekao je da misli da je on’ nategnut’, da ona nije izraz stvarnog opredjeljenja hrvatske i srbijanske politike, već je dio domaće zadaće koju je dobila hrvatska predsjednica od međunarodnih centara moći.

“Ona je i rezultat ambicije Vučića da se u europskim i zapadnim krugovima prikaže kao čovjek dobre volje koji želi rješavati probleme nastale devedesetih godina“, kazao je Kukić dodavši da je, pak, najvažnije da se razgovara jer se iz svakog novog razgovora stvara pretpostavka da se može ići dalje.

“Trebalo bi krenuti od jasnih poruka iz Beograda i Zagreba da je BiH suverena država i da njezini političari moraju tražiti rješenja u BiH, u Sarajevu kao glavnom gradu, a ne u Zagrebu i Beogradu, kao što je ovih dana. Vučić govori u ime svih Srba, poručujući da su RS i Srbija jedno, na taj način nećemo nikuda stići. Jasnim porukama, prije svega predstavnicima političke elite iz reda Srba i Hrvata, poručiti da u Sarajevu trebaju rješavati probleme, a mi smo tu pomoći kao prvi susjedi. U suprotnom, to može biti shvaćeno kao zadiranje u suverenitet države“, pojasnio je Kukić za N1 ocijenivši da se danas takve poruke ne šalje.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

error: Content is protected !!