Naslovna > SPECIJAL > Kako je otvorena Velika gimnazija u Mostaru…
Kako je otvorena Velika gimnazija u Mostaru…

Kako je otvorena Velika gimnazija u Mostaru…

U potpisu zahvalnice nj.p. zajedničkom ministru Benjaminu pl. Kallayu, koju je uputilo gradsko poglavarstvo Mostara stoji dvadeset potpisa, vijećnika i čelnih ljudi grada. Dešifrirali smo potpise latiničnim i ćiriličnim pismom, a to su: Seid beg Resulbegović, Risto Knežić, Blaško Zelenika, Ivan Smoljan, Jovo R. Semiz, Pavle S. Mrav, Julius Thonhauser, Simo Kovačević, Risto Jelačić, dva podgradonačelnika Đorđo Ivanišević i Ivan Bašadur i konačno gradonačelnik Ibrahimbeg Kapetanović. Ostali su se potpisali arapskim pismom. Ovaj put donosimo faksimil druge strane zahvalnice sa svim potpisima. Ova imena i njihove funkcije nedvosmisleno govore kako je austrougarska vlast poštivala nacionalnu strukturu grada uvažavajući tu raznolikost, tako da je statut predviđao da tri glavne funkcije-dva podgradonačelnika zajedno sa gradonačelnikom budu iz reda sva tri naroda.

Odluke o gimnaziji na gradskom vijeću

Zapisnik sa šeste redovne sjednice općinskog vijeća, koja je održana 5.07.1893. godine u gradskom poglavarstvu rasvjetljava tok procesa otvaranja Velike gimnazije u Mostaru. Na sjednici su bili prisutni: Ibrahimbeg Kapetanović, gradonačelnik, Đorđo Glavan i Ivan Bašadur oba podgraronačelnici, te viječnici Ahmetbeg Hadžiomerović, Alaga Dizdar, Mujaga Komadina, Risto Knežić, Ivan Smoljan, Alibeg Ćumurija, Pavo Mrav i Jovo Semiz. Sastav vijećnika iz opravdanih razloga nije bio potpun ali su se odluke većine, prema pravilniku, mogle donositi. Na dnevnom redu sjednice našao se predmet otvaranja gimnazije. Pročitan je dopis gradsko-kotarskog ureda od 9.06.1893. godine koji glasi: – Pozivom na pod tamošnjim broj 2099 od 1. 06.1893. ovamo podnešenu molbu tog poglavarstva u ime građanstva, čast mi je istom usljed brzojavnog upučenja Njegove preuzvišenosti gospodina c.i kr. Zajedničkog ministra financija saopćiti da je Njegova Preuzvišenost uspostavljenje jedne gimnazije sa osam razreda u Mostaru već odrediti uhodila, i da će se prvi razred već početkom dojduće školske godine, daklen početkom mjeseca septembra otvoriti. Dočim mi je radost, to poglavarstvo ovoj tako izvarednoj milostivoj odluki Njegove Preuzvišenosti obavjestiti, mogu moju nadu samo u toliko  izraziti, da će se ovom veličanstvenom prosvetnom stvarenju u svim krugovima živostnim razumnome i iskrenom zahvalnošću susresti.Cijelo vijeće s velikim veseljem i istaknutom zahvalnošću uzimlje ovo na najugodinije znanje izrazujuć svoje tvrdo uvjerenje, da će cijeli narod osobito mostarski i Hercegovine ovako velevažnu, milostivu blagodat sa najvećom zahvalnošću i harnošću znati shvatiti i uporabiti na korist cjele domovine.

Obezbjeđenje zgrade

Nema sumnje da je ovaj događaj toliko oduševio sve članove gradskog vijeća da su iskazali najveće komplimente i svesrdnost u realizaciji projekta značajnog za cijelu Hercegovinu pa i državu.  Na sjednici je gradonačelnik predložio da se nj.p. zajedničkom ministru Benjaminu Kallayu, za zasluge na otvaranju više djevojačke škole i gimnazije “podastre adresa zahvalnosti”. Adresu (zahvalnicu, op. a.) bi mu uručili članovi posebnog odbora koga su činili gradonačelnik,  dva dogradonačelnika i po volji još nekog vijećnika.
O zgradi za gimnaziju već se raspravljalo na sjednici općinskog vijeća koja je održana 7. 08.1893. godine. U cilju upotpunjavanja imena svih vijećnika navodimo sastav svih prisutnih. To su: Ivan Bašadur, podgradonačelnik u ulozi predsjednika dok su članovi Ahmetbeg Hadžiomerović, Mahmut ef. Fazil, Mujaga Komadina, Risto Knežić, Simo Kovačević, Ivan Smoljan, Alibeg Ćumurija, Ali ef. Dadić, Jovo Semiz, Fridrik Foglara gradsko-kotarski predstojnik kao vladin povjerenik, Miloš Komadina, mjernik (kao vještak)  i  Ivan L. Vlaho, perovođa, općinski kancelist. Na sjednici je pročitan akt Zemaljske vlade kojim odobrava kupovinu kuće Husage Komadine  a u koju je predviđeno da se smjesti općinski i gradski kotarski ured. Ujedno je odobreno da se mogu izvršiti popravke,  pregradnje i novi radovi u tom objektu. Tom  prilikom je također rečeno da je gradsko-kotarski ured predložio Vladi da se gimnazija smjesti u kući Husage Komadine, a viša djevojačka škola u kući Mujage Komadine (zgrada Kalhane na uglu Kalhanske ulice i Carske džade). Vijećanjem usvojena je odluka da se gimnazija smjesti u zgradi u kojoj je djelovala općina jer “u sadašnjoj općinskoj zgradi imale bi se samo tri čatme (pregradni zidovi, op.aut.) izvaditi i neki prostori obijeliti, da se gimnazija smjestiti može.” Kuća sa dva dućana u prizemlju iznajmljena je vladi za gimnaziju, na potrebno vrijeme,  uz godišnju kiriju od 1600 fl. pod uslovom da vlada o svom trošku popravke i druge radove obavi, a da je nakon napuštanja ponovo dovede u prvobitno stanje. Objekt u kome je radila gimnazija sve do 1898. godine nalazi se na uglu Siliftarovog sokaka kako se tad zvao, odnosno današnje Ulice Braće Balaća i Glavne ulice, prekoputa Šantićevog parka. Naslanja se na stambeno poslovni objekt Peškine kuće.

Trifolium vrsnih talenata

Izabrani ravnatelj gimnazije Martin Beđanić, stigao je  3.10.1893. godine u Mostar i već u subotu su održani prijemni ispiti. Vijećnici su dobili zadatak da agitiraju u narodu da se što više mladih upisuje u gimnaziju kako bi se popunili svi razredi.
Podatak da je 113 učenika prijavljeno za upis na gimnaziju 1893. godine upečatljivo svjedoči o velikoj zainteresiranosti mladih ljudi za školovanje na toj školi. Istina priličan broj je dolazio iz okolnih mjesta, iz Sarajeva kao i iz drugih gradova. Hercegovci su se upisivali na sarajevsku gimnaziju iz razloga što u Mostaru do tada nije postojala slična srednja škola, tako da je po njenom otvaranju sva ta omladina jedva dočekala da se vrati u zavičaj na dalje školovanje a ujedno su i troškovi smanjeni. Egzaktan podatak da je u to vrijeme van  BiH na školovanju bilo 130 učenika iz Hercegovine govori o izuzetnoj zainteresiranosti za otvaranje gimnazije u Mostaru.Tadašnja politika bazirala se i na želji da se po završetku gimnazije učenici upisuju na pravoslavnu i katoličku bogosloviju. S te strane također je gimnazija dobro došla mladom kadru.
U prvi razred školske 1893/94. godine upisano je 65 učenika, od čega su 34 bili pravoslavci, 22 katolika, 8 muslimana i jedan Jevrej. Među njima su poznata imena Osman Đikić,  Jefto Dedijer, Ivan Milićević. Svi su na svoj način predstavljali vertikale  u oblasti antropografije i geomorfologije(Dedijer),  pjesništva (Đikić) i novinarstva (Radulović).

Svečanost na otvaranju

Grad Mostar je pokazao veliko razumijevanje za otvaranje gimnazije i pripreme su tekle po planu. U otkupljenoj dvospratnoj kući Husage Komadine na Luci, koja se nalazila uz sami Siliftarov ili Voljevičin sokak pored ostalih prostorija nalazile su se četiri velike odaje za učionice. Ta je zgrada korištena sve do 1898. godine jer je tada izgrađeno lijevo krilo gimnazijske zgrade na uglu Kolodvorske (Bulevara) i Stefanijonog šetališta. Drugo odnosno južno krilo je izgrađeno 1902. godine.
Konkursi za ravnatelja i učitelja raspisani su na njemačkom, mađarskom i zemaljskom jeziku, a objavljeni su po cijeloj carevini u Beču, Pešti, Zadru, Ljubljani i Sarajevu.
Dva imena stoje zlatnim slovima zapisana u kroniku mostarske gimnazije a to su prof. Martin Bedjanić, ravnatelj i Antun Pihler, nastavnik. Svečano otvaranje gimnazije obavljeno je 26.10.1893. godine. Gimnazija je tada ujedinila Mostarce svih nacionalnosti jer su svi osjećali zajedničku korist za svoju djecu. Podatak da sve škole toga dana nisu radile govori o značaju otvaranja gimnazije.
Prvi razred u godini otvaranja je pohađalo 65 učenika (8 muslimana, 34 pravoslavna, 22 katolika i jedan Jevrej). Nacionalna struktura u određenoj mjeri pokazuje i zainteresovanost pojedinih konfesija za upis na gimnaziju. (Prema popisu iz 1885. Mostar je imao ovakvu strukturu stanovništva: od 12 665 stanovnika  muslimana je bilo  6 825, pravoslavnih 3 369, rimokatolika 2359,  Jevreja 98 i 14 ostalih.). Vjeronauku su po otvorenju gimnazije predavali: Stevan Pravica- za pravoslavne, fra Luka Begić- za rimo- katolike i Derviš ef. Ljuta –za muslimane.
U prvoj godini rada nastavnički kadar je bio malobrojan i pored nastavnika za vjeronauku još su predavali Martin Beđanić-bosanski i latinski jezik, Anton Pichler – zemljopis, matematiku i prirodopis i Nikola Bičanić – prostoručno crtanje i krasnopis.

Bogatstvo Godišnjih izvještaja

Gimnazija je redovno izdavala godišnje izvještaje iz kojih se mogu crpiti bogati podaci o gotovo svim detaljima rada škole. Čuveni “Štamparsko- Umjetnički zavod Pachera i Kisića” izdao je XII godišnji izvještaj Velike gimnazije u Mostaru, objavljen na kraju školske 1905/1906. godine. Izdanje se pojavilo u javnosti 1906. godine na 70 stranica. Iz sadržaja izdvajamo temu: “O radu Arapa u trigonomtriji” u kome se upozorava da se pod Arapima podrazumijevaju svi narodi koji su pisali djela na staro-arapskom jeziku. Navodi se da su prve vijesti o radu Egipćana u trigonometriji iz pera grčkog pisca Diogenesa Laertiusa. On govori o Talesu iz Mileta, koji je živio između 624 i 548 godine prije nove ere. Tvrdi da je Tales proračunao visinu egipatske piramide iz njezine sjene i da je znao odrediti udaljenost broda od miletske luke. Tales je u stvari duže vremena učio u Egiptu i preuzeo je znanje od tamošnjih naučnika. Navodi se u tekstu da je prvi temelj sfernoj trigonometriji dao Menelaj iz Aleksandrije, inače autor šest knjiga o proračunavanju tetiva i tri knjige iz sferike. Sve nam ovo govori kako se u mostarskoj gimnaziji nauka maksimalno njegovala i proučavala njena historija što je za neke učenike pa i nastavnike predstavljao pravi izazov da se opredjeljuju za određene naučnu discipline. Ovaj rad iz godišnjeg izvještaja obima 23 stranice napisao je 1906. godine prof.  Leo  Jamnicki. Na kraju školske 1905. godine nastavnički kadar je izgledao ovako: Dragan Kudlih, Ivan Kovačević, Nikola Simić, Dragutin Pfan, Antun Pihler, Jovan Protić (pravoslavna vjeronauka), Bartol Inhof, Ivan Bratićević, Ali ef. Kadić, Leo Jamnicki, Viktor Pogačnik, Milan Ćuković, Stevan Žakula, Franjo Pavlović, Adolf  Vandruš, fra Špiro Šimić (katolička vjeronauka), Vinko Kolis, Viktor Bek, Hafiz Ali ef. Bulić, hadži Derviš ef. Ljuta (islamska vjeronauka) i Cevi Konforte (jevrejski vjeroučitelj).
Tokom osmogodišnjeg školovanja učenici su pored ostalih predmeta učili: njemački, latinski, grčki, francuski, bosanski i staroarapski jezik.
Grčki i staroarapski jezik alternativno su bili obavezni predmeti za muslimane. Oni su mogli birati,  koji će od ova dva jezika učiti kao obavezni predmet od trećeg do osmog razreda.

Grčki i latinski klasici

Učili su se grčki klasici: Ksenofon, Homer (Ilijada, Odiseja), Herodot, Demosten, Platon, Sofoklo. Od latinskih klasika analizirana su djela Caesara, Liviusqa, Ovidiusa, Vergiliusa, Cicera, Horatiusa , Tacitusa…
Arapski klasici imali su također mjesto u programima gimnazije a među njima su: Sedam Sindebadovih putovanja iz “Medžani-edeb-a”, Putopis od Ibni-Batuta, Medžani-edeb”, Pjesme “Muallakat” i “Mekamat” od Haririje. Kad analiziramo vjeronauku situacija izgleda ovako. Na nastavi rimo –katoličke vjeronauke izučavala se nauka o vjeri i ćudorednosti, Liturgika, Biblijska povijest starog zavjeta, biblijska povijest novog zavjeta, Apologetika, Dogmatika, Moralka, Povijest crkve Kristove.
Srpsko-pravoslavna vjeronauka: pripovjetke iz Starog i Novog zavjeta, prvi dio prostranog Filaretova katihizisa, prvi i drugi dio prostranog Filaretovog katihizisa, liturgika, Hstorija hrišćanske crkve, Izloženje hrišćanske pravoslavne vjere, I dio; od pojma o religiji do pojma o crkvi. Uz to čitanje i prevođenje nedjeljnih apostola i jevanđelja, izloženje hrišćanske pravoslavne vjere. II dio: od pojma o crkvi do kraja, Učenje o ljubavi hrišćanskoj ili mala moralka.Uz to se održavala u nedjeljne dane za sve razrede ekshorta na temelju nedjeljnih i prazničnih jevanđenlja po Platonu uz čitanje žitija svetih po Vukićeviću.
Islamska vjeronauka: Kuran, Šuruti-salat i Tedžvid, Berđevija, Durijekta, mali Ilmi-hal, konjevija, Šerh Berđivija, Munjetul- Musalli, jedna trećina Multeke, druga trećina Multeke, Posljednja trećina Multeke, Medžella.
Dana 18.06.1905. na ispit iz vjeronauke pristupili su učenici sve tri vjerske pripadnosti. Ispitima su predsjedavali: hadži Abdulah ef.Riđanović, mostarski muftija, Todor Govedarica, redovni član Duhovnog suda, Lazar Lazarević, konsistorijalni savjetnik i generalni vikar biskupije mostarsko-duvanjske i trebinjske.  (Nastavlja se)

Piše: Zlatko Serdarević

Ostavi Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena *

*

19 − eight =

Scroll na vrh