Naslovna > KULTURA > INTERVJU/ Ksenija Marinković: Svaka se žena mora sama izboriti za svoj položaj!
INTERVJU/ Ksenija Marinković: Svaka se žena mora sama izboriti za svoj položaj!

INTERVJU/ Ksenija Marinković: Svaka se žena mora sama izboriti za svoj položaj!

Strah je emocija koja ubija životno veselje i blokira kreativnost. Znam dosta ljudi koje je strah udaljio od njih samih…

Na Mostar Film Festivalu 2016. glasovita hrvatska glumica Ksenija Marinković dobila je nagradu za  najbolju žensku ulogu – patronažne sestre Vesne,  ostvarenu u filmu “S one strane” redatelja Zrinka Ogreste.

Obrazloženje žirija glasilo je da je naša umjetnica nagrađena za “iznimno senzibilnu kreaciju, koja je glumačkim elipsama i jednostavnošću tumačenja lika, ključno doprinijela upečatljivom dojmu koji film ostavlja na gledatelja”. Za istu ulogu, Ksenija je dobivala nagrade i na drugim festivalima…

Jednu od najistaknutijih hrvatskih glumica, koja je svoje glumačke zadaće ostvarivala i u BiH, zamolili smo za razgovor.

Ksenija, nagrada koju ste osvojili u Mostaru samo je potvrdila, primjerice, odluku žirija u pulskoj Areni… Koliko ste već nagrada za ulogu Vesne polučili?

– Ako sam dobro izračunala, pet, uključujući nagradu u Mostaru.

Film je, općenito, puno nagrađivan: u Berlinu, Beogradu, već spomenutoj Puli… Čime je, po Vašem mišljenju, to filmsko djelo zaslužilo toliko priznanja, kojim kvalitetama?

– Mislim da film ima dvije velike kvalitete: prva je da govori o posljedicama rata na jedan neuvriježen način, a drugi je da je i scenaristički, i režijski, i slikovno, i glumački izuzetno precizno napravljen.

Scenarističko – redateljski dvojac Mate Matišić – Zrinko Ogresta vjerojatno je već, sam po sebi, garancija za kvalitetu, premda je u tekstovima koje su kritičarke pisale o filmu bilo i disonantnih tonova. Koliko su Vam Matišić i Ogresta pomogli u izgradnji lika koji ste ostvarili na filmskom platnu?

Ksenija Marinković

„Odmori se, zaslužio si“ bila je jedna od najveselijih tv ekipa s kojom sam ikada radila.

– Za mene je bilo dovoljno da su oni napisali takvo lice. Čim sam pročitala scenarij bilo mi je jasno kako trebam igrati.

Tko je Vesna, zapravo? Jeste li se susretali u svakodnevnom životu s osobama koje dijele sudbinu sličnu njezinoj?

Ono što je kod Vesne najbitnije jest da je to osoba koja toliko dugo živi u strahu, da je iz nje gotovo pa „isisan“ sav život. Strah je emocija koja ubija životno veselje i blokira kreativnost – to je ono što mi je bilo najbitnije u gradnji takvog karaktera. Znam dosta ljudi koje je strah udaljio od njih samih.

Kako gradite, općenito, svoje likove? Oslanjate li se na tijekom školovanja usvojeni sistem, metodu, ili…? Kako teče taj proces i razlikuje li se Vaš pristup radu na ulogama  u kazalištu, od onoga  na filmu?

ksenijamarinkovic-uz-lead-2

Ono što sam do sada radila u HNK Zagreb:“ Bella figura“, „Tri zime“, „Ljudi od voska“, bile su uloge žena moje dobi, ali sve su bile, zapravo, sasvim različiti karakteri, tako da se ne mogu požaliti.

– Danas više ni ne znam kojom metodom radim. Čim pročitam scenarij ili tekst, to se gotovo automatski počne samo pripremati. Ali, upotrebljavam, zapravo, sve metode koje su raspoložive.

Vrlo ste cijenjena, tražena, omiljena glumica, u svim medijima. A sve je počelo još u djetinjstvu, u rodnoj Virovitici?

– Da. Kad sam bila mala, s otprilike 8 godina, moja najbolja prijateljica i ja otišle smo u kazalište u Virovitici i rekle: „Dobar dan, mi bismo se upisale u kazalište“. Oni su rekli: „Pa dobro“ i – mi smo se upisale…

S čim ste se pojavili na audiciji na ADU u Zagrebu?

– Imala sam Krležinu  pjesmu u prozi, ostalih pjesama se ne sjećam, i znam da sam imala monolog Grušenke iz Braće Karamazovih (Dostojevski) i monolog Canine, iz Volponea, Bena Jonsona.

Kakve uspomene nosite na studentske dane, na profesore i kolege?

– Otkad sam se upisala, živjela sam kao u oblacima; cijeli dan Akademija, nakon toga – sve tada postojeće predstave i filmovi. Ostalo vrijeme je zauzelo čitanje teorije drame. Bili smo dobra godina i sve nas je zanimalo, o svemu smo diskutirali satima…

Uslijedila je suradnja u “Gavelli”, s “Histrionima”, u “Teatru u gostima”…, u vrsnim kazalištima. Koje ste uloge tada igrali?

– Prva suradnja s „Gavellom“ je bila 1986., bila sam na trećoj godini Akademije, Magelli je po prvi put režirao u Hrvatskoj, predstava se zvala „Ludi dani“, a ja sam igrala ulogu Fanchette. U „Histrionima“, u predstavi „Grička vještica“, donijela sam  ulogu Jelice Kušenka, a u „Teatru u gostima“, s Anom Karić i Borisom Buzančićem, u predstavi „Juhica“ glumila sam mlađahnu ženu Borisa Buzančića –  koja naravno nije znala ni juhicu skuhati.

Dogodio se, potom, dugogodišnji angažman u kultnom ZKM-u. Kojih se ostvarenja rado sjećate iz toga razdoblja? Proveli ste u tom kazalištu 26 godina… Za ulogu u predstavi „S druge strane“ Nataše Rajković i Bobe Jelčića dobili ste nekoliko nagrada – „Marul“, za glumačko ostvarenje, „Veljko Maričić“ –  za najbolju žensku ulogu, kao i Vjesnikovu Nagradu „Dubravko Dujšin“… Zadavali ste općenito, ma gdje bili, vjerujem, vrlo visoke kriterije svojim vrsnim kolegama, ali i oni  Vama. Zaigrali ste, među ostalim, u predstavama: „Kako smo preživjele“, „Galeb“, „Leda“, „Žena bez tijela“, „Idiot“…

Bilo je toga jako, jako puno u ZKM-u –  i sve mi je bilo drago…

Danas je Vaša matična kuća HNK Zagreb. S predstavom “Tri zime”, u kojoj igrate jednu od uloga gostovali ste i u BiH. Koje uloge nosite na sceni središnje hrvatske teatarske kuće?

– Ono što sam do sada radila u HNK :“ Bella figura“, „Tri zime“, „Ljudi od voska“,  bile su uloge žena moje dobi, ali sve su bile, zapravo, sasvim različiti karakteri, tako da se ne mogu požaliti.

Angažirani ste, međutim, sve vrijeme usporedo i kao filmska i  televizijska glumica?

– Da, i jako sam sretna zbog toga.

Teško je i pobrojati sve filmove u kojima ste ponijeli neku od uloga. Izdvojite nekoliko najzapaženijih, i nekoliko najdražih.

ksenija-marinkovic-uz-lead

Mislim da film „S one strane“ ima dvije velike kvalitete: prva je da govori o posljedicama rata na jedan neuvriježen način, a drugi je da je i scenaristički, i režijski, i slikovno, i glumački izuzetno precizno napravljen

– Ovi zadnji su najzapaženiji, a ujedno i najdraži: „Sve najbolje“, „S one strane“, „Ustav Republike Hrvatske“.

S kojim filmskim redateljima ste najčešće surađivali?

– Sa Zrinkom Ogresta, Lukasom Nola, Snježanom Tribuson…

Putem TV- ekrana ušli ste u domove naših čitatelja. Spomenite serije u kojima ste rado igrali…

– „Odmori se, zaslužio si“ je bila jedna od najveselijih ekipa s kojom sam ikada radila.

Iz čega crpite toliko energije za neprekidni, čini se danonoćni rad?

– Volim raditi i sretna sam da mi nude poslove. Ne umaram se lako.

Imate li podršku i razumijevanje obitelji?

– Da, imam…

Koliko Vam zadovoljstva donosi Vaša umjetnost? Želite li umjetnošću mijenjati svijet?

– Sretna sam kad vidim da smo postigli nekom predstavom ili filmom ono što smo htjeli – da nas ljudi razumiju i podržavaju. Kad sam bila mlada, mislila sam da umjetnost mijenja svijet.

Što reći o položaju žene u našim društvima?

– Svaka se žena, kao i svaki muškarac, mora sama izboriti za svoj položaj.

Koliko se odmarate? Što rado čitate?

– Odmaram se vrlo malo, ali kvalitetno. Zalegnem na kauč, pa se ne dignem danima. Zadnje dvije knjige koje sam pročitala su Paul Mason: „Postkapitalizam“ i Henry Kissinger:„Novi svjetski poredak“.

Glazbeno ste obrazovani. Koju glazbu volite?

– Volim svu glazbu.

Bavite li se u slobodno vrijeme nekim hobijem?

– Ne, nemam hobi…

Kakve planove i želje imate u Novoj 2017. godini?

– Da i dalje radim i da svi budemo zdravi.

Razgovarala: Vesna Hlavaček, kultura@dnevni-list.ba

 

 

Ostavi Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena *

*

3 × one =

Scroll na vrh