Naslovna > DOGAĐAJI > Imati more
Imati more

Imati more

Ovo pišem da bih postavio pitanje – imamo li mi more ako imamo Neum. Tehnički da, ali… Ne može se graditi, na primjer, luka s dubokim gazom.

Kad nas se nešto ne tiče, koristimo poštapalicu: ”Što nas briga što Mađarska nema more.”

Ali je to briga i Mađarske i Austrije, koje su imale more. Dok su bile zajedno. I dok Srbija pati što (više) nema mora, Švicarska se na to navikla.

Međunarodna pravo već je tipiziralo sporazume kojima se daje pristup  moru takozvanim landlocked zemljama.

Ali kakav god sporazum imali – ostaje žal za vlastitom obalom.

Nijedna, međutim, ne pati za izgubljenim morem poput Bolivije.

Gradi luku u Puerto Buschz, u srcu Latinske Amerike, na dijelu svoje teritorije između Brazila i Paragvaja, da bi se rijekom Paragvaj plovilo tisuću kilometara, ili dva tjedna u prosjeku, kroz par zemalja – do Atlantskog oceana.

Na sasvim drugoj strani je Tihi ocean, s kojim ih je povezivalo područje Atacama pustinje, izgubljeno u ratu od Čilea (1859-1863).

Iako su dobili  izlaz na ocean i privilegije korištenja luke, izgrađena je i željeznica, po sličnom aranžmanu kao i BiH vezano za luku Ploča, emocije se nisu promijenile.

I sada obučavaju na vojnim akademijama mornaričke časnike, koji plove po jezeru Titicaca pod motom: ”More je naše, naša dužnost je to ostvariti.”

Glavni grad La Paz pun je institucija, ulica, trgova, muzeja i drugih obilježja koji podsjećaju na morsku tradiciju.

Dio bolivijske duše postao je taj osjećaj nepravde. U osnovnim školama postavljena je ”Karta katastrofe” koja pokazuje područja aneksirana od strane Čilea.

U prilog tezi da se povijest ponavlja, makar kao farsa, treba reći da su Englezi uveli embargo na oružje u spomenutom ratu, a Amerikanci su posredovali u mirovnom rješenju.

Ovo pišem da bih postavio pitanje – imamo li mi more ako imamo Neum. Tehnički da, ali… Ne može se graditi, na primjer, luka s dubokim gazom.

Često se sjetim jednog od prijatelja, sina političara, koji bi tamo u osamdesetima, pred svaki vikend u ljetnim mjesecima ponavljao – svi idu na more, samo ja idem u Neum.

Piše: Ante Razum

 

Ostavi Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena *

*

20 + 1 =

Scroll na vrh