Naslovna > BIZNIS > Imati i nemati
Imati i nemati

Imati i nemati

U BiH je potpuno jasna slika: onaj tko ima, spada ne samo u onih 525 milijunaša, već i u onaj postotak rasta štednje, kojim smo se pohvalili sumirajući rezultate u 2015, a onaj tko nema, diže pozajmice da preživi i plati tekuće račune.

Po izvješću za 2015,  više od 50 posto ukupnih štednih depozita u rukama je nekih 34.000 osoba, što je svega 1,2 posto ukupnog stanovništva BiH. Oni u bankama imaju više novca nego sav ostatak stanovništva zajedno.

Tko ima para, a želi da oroči, naravno da će razgovarati i pregovarati s više banaka, jer mada novac, kao i svaka druga roba, ima svoju „cijenu“, nisu ni uvjeti kod svih banaka jednaki. Recimo, ponuda Raiffeisen banke i kamata (objavljena na njihovoj internet stranici)  na oročene depozite u zavisnosti od iznosa, na 24 mjeseca se kreće od 1,5 do 2,00 posto, na 36 mjeseci od 1,7 do 2,20, a na 48 i više mjeseci od 1,8 do 2,3 posto. Da ne govorim da onaj tko zaista ima više novca, treba sam sebi napraviti tzv. disperziju rizika i da novac rasporedi kod nekoliko banaka, ma koliko pouzdan bankarski sektor bio. Nije to samo pitanje rizika, već onda za servis ima nekoliko njih ukoliko planira investicije, na primjer, ili druge operacije sa vlastitim novcem.

I kod kredita mnogo zavisi od toga kakav je klijent, koliki je rizik i u što ulaže. Nije točno da je sve fiksno i da se o štednji, kao i o kreditima ne pregovara s bankama. Kod firme koja solidno posluje, ima tržište i kapital, dugoročni kredit se danas može dobiti već uz kamatnu stopu od  2,7-2,8 posto, dok, na primjer, za nenamjenski kredit kod Sperbanke od 10.000, sa rokom otplate 120 mjeseci, kamatna stopa je 6,49 posto. Okvirno, naglašavam, jer će vam svaka banka reći da je ponuda okvirna i da se klijent procjenjuje po više osnova.

Razmišljanje je uglavnom ovakvo: „A gdje s viškom para, ako ne u banku? Ne oporezuje se prihod od kamata, a da se uloži u bilo što drugo, nesigurno je.“ Dovoljno je baciti pogled na vijesti i svakodnevne političke tenzije, da ne upotrijebim goru riječ, i nestanu odmah pobude za investiranjem taman da je profitna stopa dva puta veća od kamate na štednju. Tko je došao do bilo kakvih para, radom ili krađom, zna da investiranje znači neprestanu glavobolju: propisi užasni, vlast te reketira (na svim nivoima), a javnost priča o drskom i mrskom privatniku, koji samo izrabljuje radnike. Zato se stavljaju šarene pare za crne dane u banku, eventualno u neke nekretnine, jer samo u BiH možeš donijeti u koferu milijun maraka, kupiti vilu, uknjižiti je, a da te nitko ne pita odakle ti pare.

Povjerenje u banke sasvim opravdano postoji, bez obzira na propast Bobar banke i Balkan investment / Banke Srpske, dok je Hypo banka dobila novog vlasnika. Za sve te slučajeve javnost zna u čemu je bio problem: kad vlast miješa svoje prste, ne ide na dobro. Uostalom, znamo kad su banke bile u državnom vlasništvu kako se po političkoj liniji dijelilo nemilice i da je zato bio tako veliki pritisak da se privatizira bankarski sektor. Sada se nameće pitanje da ako ovakvi nacrti zakona o bankama budu usvojeni u oba entiteta, koliko će uopće biti prostora za kreditiranje privrede, bez čega nema novih radnih mjesta.

Drugi problem je ako se kreditna politika banaka bazira samo na prikupljenoj domaćoj štednji, od ekspanzije bankarstva i privrede opet nema ništa. Po već spomenutom izvješću za 2015, građani BiH su dugovali  bankama 8,5 milijardi KM, što znači da je ukupna štednja građana za oko 1,5 milijardi KM bila veća od ukupne zaduženosti.

Također, činjenica da entiteti nemilice posežu za zaduženjem kod komercijalnih banaka da bi imali likvidnost budžeta, smanjuje se količinu novca za kreditiranje privrede. I student na prvoj godini nauči da se iz štednje financiraju investicije, pa kad tu štednju u bankama kupi država zadužujući se bilo direktno, bilo putem obveznica i trezorskih zapisa, ne stvarajući pri tome stimulativan poslovni i investicijski ambijent, priča o stotinama tisuća radnih mjesta prolazi još uvijek samo kod naivnih ili nedotupavnih.

Ma koliko se forsirala  slika u javnosti da su banke lihvari, krvopije i da samo zarađuju na građanima i privredi, postavlja se pitanje a što bi tek bilo bez njih?! Dobar zakon s dobrim regulatorom i jasnom vizijom što se hoće, od banaka može napraviti pogonsko gorivo za privredu. No, znajući nas, opravdan je strah da će vlast i dalje tražiti od banaka da budu kasice – prasice za budžete, u isto vrijeme šaljući poruku kako banke trebaju biti servis privredi i građanima. Kad imaš dobre banke, a nemaš ekonomske pameti, stigne te ona čuvena kletva „Dabogda imao, pa nemao“.

Piše: Svetlana Cenić, ekonomski analitičar

 

Ostavi Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena *

*

one × three =

Scroll na vrh