Naslovna > NET BLOG > IMATI DOKOLICU I POKAZATI SE
IMATI DOKOLICU I POKAZATI SE

IMATI DOKOLICU I POKAZATI SE

Vlada ideal nerada, u kojem je čitavo vrijeme postalo dokolica. Kako je rekao Pierre Reverdy: ”Potrebno mi je toliko vremena za dokolicu, da nemam vremena raditi”. Radno vrijeme samo bi im oduzimalo slobodno.

Danas su najmoćniji i najbogatiji oni koji ništa praktično ne znaju raditi.

Odražavaju dominantno stajalište u društvu – imati da ne treba raditi. Faca je tko ne uči i dobija dobre ocjene, bez truda prepiše na ispitu, ničim se ne bavi, a živi dobro.

Vlada ideal nerada, u kojem je čitavo vrijeme postalo dokolica. Kako je rekao Pierre Reverdy: ”Potrebno mi je toliko vremena za dokolicu, da nemam vremena raditi”. Radno vrijeme samo bi im oduzimalo slobodno.

Kao da se povijest nastavlja samo u novom obliku. Sve donedavno rad je bio sramota. Gruba srednjovjekovna podjela društva bila je na one koji se mole, koji ratuju- i koje rade.

Jer slobodan čovjek nije bio moguć, ako nema kmeta.

I pored industrijske revolucije, takvo stanje trajalo je, praktično, sve do Prvog svjetskog rata.

Vita Sackville-West, pisac tog vremena, naziva ga svijetom ”topline i sigurnosti, dokolice i kontinuiteta”.

Likovi poznati iz serija vezanih za Viktorijanska vremena, u kojima žive od neke rente i apsolutno ništa ne rade. I ponekad se zaljubljuju.

Početkom dvadesetog stoljeća Thorstein Veblen objavio je ”Teoriju dokoličarske klase” te iskovao termin – trošenja da ga svatko vidi (”conspicuous consumption”).

Pokazuje se preskupi sat, nakit, prave banketi ili jednostavno plaćaju računi po restoranima, kupuju umjetničke slike, ljeta provode na vlastitoj jahti ili ljetnikovcu, kupuju se nogometni klubovi. Pogledajmo oko sebe- pripadnike klase skorojevića i njihovu zlatnu djecu.

Zadiviti kućom, automobilom, markiranom odjećom, svadbom s najvećim brojem gostiju, zabavljačem koji najviše košta. Jer što znači posjedovati- ako se to i ne pokaže.

I dok je ranije dokolica uglavnom obuhvaćala odlazak u crkvu (sinagogu ili džamiju), ručak i šetnju nakon toga, danas je dokolice više – s daleko većom ponudom.

”Slobodno vrijeme nije više primarno nerad, nego sloboda da se nešto postigne”, piše Frank Trentmann u knjizi ”Empire of Things…”Ili bi barem tako trebalo biti.

Piše: Ante Razum

 

Ostavi Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena *

*

eight − five =

Scroll na vrh