Naslovna > MOSTAR > Diplome za 58 polaznika koji su svladali prvi stupanj znakovnog jezika
Diplome za 58 polaznika koji su svladali prvi stupanj znakovnog jezika

Diplome za 58 polaznika koji su svladali prvi stupanj znakovnog jezika

MOSTAR – Svečanom dodjelom diploma za čak 58 polaznika uspješno je završen tečaj znakovnog jezika ‘Osnove komuniciranja s gluhim osobama’ koji je u Mostaru organizirala Udruga gluhih i nagluhih ‘Sluh’ Mostar u suradnji s Uredom za potporu studentima s posebnim potrebama Sveučilišta u Mostaru.
Tečaj je organiziran u dvije skupine, dva puta tjedno po sat vremena, i trajao je 3 mjeseca.

Svečani trenutak

Tečaj je vodila Dajana Cerovac, certificirani tumač znakovnog jezika, koja je dala sve od sebe da dio svoga znanja prenese na polaznike tečaja. ‘Osim što sam vodila tečaj, dala sam prostora polaznicima da mi postavljaju pitanja iz svakodnevnog života s obzirom da sam ja dijete gluhih roditelja. Ovo je bilo iznimno iskustvo za mene. Zahvaljujem se svim polaznicima i zbog njihovog velikog zanimanja najavljujem nastavak tečaja u višim stupnjevima. Tečaj je održan i zahvaljujući senzibilitetu dekana Medicinskog fakulteta, prof. dr. sc. Milenka Bevande koji nam je ustupio prostorije. Posebno hvala i Vesni Varunek i Josipi Ištuk iz Ureda za potporu studentima sa posebnim potrebama ‘, kazala je Cerovac. Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru od iduće godine kao jedan od izbornih predmeta uvodi hrvatski znakovni jezik što, je prema njezinim riječima, veliki iskorak kada je u pitanju svladavanje barijere u komunikaciji s gluhima i nagluhima.
Više od polovice polaznika koji su završili tečaj su studenti mostarskog Sveučilišta. Radi se o studentima s Medicinskog fakulteta, studentima psihologije, socijalnog rada, pedagogije i razredne nastave. Uz studente, tečaj su pohađale osobe raznih zanimanja, od pravnika do glumaca i ugostiteljskih radnika.
Posebno svečan trenutak dodjele diploma bila je zajednička točka polaznika u kojoj su uz znakovni jezik zajednički otpjevali pjesmu Massima Savića ‘Iz jednog pogleda’ pred peteročlanim gluhim povjerenstvom. Oduševljenje svih članova povjerenstva koji su s pravom erupcijom veselja pozdravili gestu polaznika bilo je, prema svjedočenju polaznika, najveća nagrada za završeni tečaj.
‘Svi smo ponosno i dostojanstveno završili tečaj. Obećano nam je da će uslijediti i veći stupnjevi. Jednoglasno smo utvrdili da s nestrpljenjem čekamo nastavak. Kada stranac dođe kod nas i kad nam kaže na našem jeziku “dobar dan” mi se oduševimo, drago nam je da se netko potrudio postati dio našeg svijeta i pokazati nam  poštovanje. Odmah prema toj osobi počnemo izražavati simpatije i pojavi nam se osmijeh na licu, što to nespretnije kaže, on nam je draži. U našoj zajednici žive gluhe osobe, to su naši sugrađani, susjedi, prijatelji, rodbina.Ljudi koji imaju zdravstveni poremećaj koji se ogleda u djelomičnoj ili potpunoj nemogućnosti slušnog sustava da prenosi podražaje. Njihova gluhoća može biti uzrokovana nasljednim čimbenicima, ozljedama ili raznim oboljenjima. Oni žive tu s nama, ali mi ih ne čujemo. Oni su dio nas, mi ih ne primjećujemo, a ako ih primijetimo, nekima je neugodno. Nakon uspješno završenog tečaja mogu samo poručiti da je jezik gluhih divan, jednostavan i logičan jezik. Mislim da bi svi ljudi i kompletna zajednica trebali imati više sluha i volje da se ovaj jezik uključi u sve odgojno-obrazovne ustanove, naravno, u nekim osnovnim pojmovima i načinima komuniciranja“, kazala je Irena Bračić, profesorica predškolskog odgoja i odgojiteljica u JU Dječji vrtići Mostar.

Omogućena komunikacija

Ines Novak, učiteljica u OŠ Antuna Branka Šimića, upisala je tečaj kako bi razbila barijeru komuniciranja s gluhima i nagluhima.
‘Imala sam susreta s gluhim osobama, no nikad izravno. Vjerojatno sam podsvjesno izbjegavala kontakt s njima jer sam znala da s njima ne mogu razgovarati, pa sam se stidjela i pokušati. Sjećam se jednom prigodom dok sam sjedila u restoranu, do mene je sjela skupina gluhih osoba koja je komunicirala znakovnim jezikom. Bila sam mlađa i fascinirana njihovom komunikacijom da sam se toliko zagledala u njih dok me jedan od njih nije pogledao, na što sam ja odvratila pogled jer nisam znala što bih. Ne želim da se takve situacije dogode opet. Ovog puta želim komunicirati s njima i reći im da ih ne smatram čudnima, već da im se divim’, kazala je Ines.
Helena Mikulić, magistrica socijalnog rada, u svome poslu često će biti u prilici susretati se gluhim i nagluhim osobama.
‘I ranije sam se susretala s njima, ali nisam bila u mogućnosti ostvariti komunikaciju. Iako je riječ o ljudima koji su vješti u čitanju s usana, lijepo je da se i mi njima za promjenu obratimo na njihovom jeziku. Sada ću to moći učiniti’, kazala je Helena.
Marija Jurišić, studentica 5. godine psihologije i dopredsjednica Vijeća mladih Posušje, smatra da bi svaka osoba tijekom redovitog školovanja trebala upoznati znakovni jezik.
‘Mogu slobodno reći da s toliko motivacije nisam učila ništa kao znakovni jezik. Nema riječi kojima bih opisala osjećaj kada je gluha osoba prvi put ‘progovorila’ s nama na znakovnom jeziku’, kazala je Marija.

Piše: Valerija Ćorić

Ostavi Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena *

*

12 − 5 =

Scroll na vrh